Davorin Karačić (Neovisni za Hrvatsku): Smrt fašizmu, a bogme i narodu…
Popriličnu prašinu je podiglo izaslanstvo Republike Hrvatske koje je otišlo na Tjentište u BiH, položiti vijence na spomenik poginulim partizanima koji su poginuli prateći svog vrhovnog zapovjednika u pokušaju da spasi ono najvrijednije što ima....
Popriličnu prašinu je podiglo izaslanstvo Republike Hrvatske koje je otišlo na Tjentište u BiH, položiti vijence na spomenik poginulim partizanima koji su poginuli prateći svog vrhovnog zapovjednika u pokušaju da spasi ono najvrijednije što ima. Svoj život.
Kako mediji javljaju, na vijencu je pisalo da je posvećen herojima Sutjeske, ne precizirajući o kome bi se radilo pa može smatrati da se radilo o svim partizanima, pa i onima koji su koju godinu dvije prije, prakticirali klanja i silovanja po selima i gradovima za koja su smatrali da politički nisu na narodnooslobodilačkoj liniji.
Ipak, ne kažem da možda i sam ne bih učinio nešto slično.
Naime, u toj bitki je poginulo toliko dalmatinskih Hrvata partizana da bi se barem obzirom na broj i kontekst, valjalo sjetiti i tog događaja.
Ako bih otišao, sjetio bih se tih tisuća težaka, ribara, seljaka…. koji nisu ustali zbog svjetske revolucije ili širenja progresivnih misli u obliku paljenja fratara ili ubijanja kulaka nego zbog toga jer je Talijan zasjeo na njihovo i na njihovom se ponašao kao na svome.
I umjesto da se ti ljudi bore tamo gdje im je dom, gdje im je Talijan gazio zemlju i ponos, pokvareni kumrovački bravac ih je vukao za sobom, znajući da su najbolji borci, da čuvaju njegovu odebljalu stražnjicu i želudac željan svakakvih svjetovnih salonskih zadovoljstava.
Omašćeni bravac je, što nije tajna, mislio samo na sebe. Kao što je, dok je još bio kezme, prodao sve bivše drugove i konkurente u partiji, koji su zahvaljujući njemu otišli vragu za kurira, kao što je prašio drugu dok su mu prethodnu mučili u nacističkim istražiteljskim rupama, tako je bravac cijelu tu vojsku radnika, seljaka, naivaca i sličnih vukao kao živi štit svojoj zadnjici a što je rezultiralo spasom njegove zadnjice, malom ranom na ruci, smrtnim slučajem njemačkog ovčara i oko 7500 poginulih partizana od toga bar 2500 Dalmatinaca.
Ako pak neki od vas što čitaju nisu zadovoljni opisom kumrovačkog bravca, uvjereni u mističnost partizanske borbe, nek malo kopaju pa možda nađu iz onih najizravnijih ali i u jugoslavenskoj historiografiji prešućenih izvora, što je u zadnjim trenucima o bravcu mislio istinski fajter bez obzira na kojoj strani bio, Sava Kovačević i šta je bravcu taj isti Sava poručio.
Sava je umjesto izvoza svoje želje prema bravcu izvršio uvoz veće količine streljiva u sebe, bravac ga je pretvorio u mit (a najbolji mitovi su oni koje ne možeš izravno upitati što je i kako bilo) a povijest je u zadatak dobila petvoriti jednu od najvećih bježanija u najveću pobjedu.
I nebojte se. NIje Plenky jugović. On je tek pragmatičar i oportunist. Odluči li se Soros zaigrati s ovcama koje napučuju ovaj svijet pa im iz fore uvali medijsko promoviranje fašizma, mnogi što se sad pozivaju na tzv antifašističku borbu bi nekome drugome vijence nosili.