Četvrto sam dijete. Studij. Stihovi iskovani u slutnji bezimenih karavana.

Mati je umrla rano, isuviše rano.

Pred Svi svete, zajecam…

Ustaješ rano. Ložiš vatru. Mijesiš kruh. Tepsija u rerni.

I čekaš, s krunicom u ruci, prebireš zrnca

 dok zora sviće.

Sama. Moliš se Ocu, Gospi, sv. Anti. Tek sjene iznad stare peći,

i zvuk kipuće kave, prave Ti društvo.

Jesenjinova Mati, pitaš se, gdje je tvoja čeljad:

kćeri, sin.

Vele komšije, jedna radi u Njemačkoj. Druge dvije sretno se udale u Slavoniji, a

sin iz Zagreba navrati.

Cvatu moj, živa si k’o nebo u meni.

I dok god vidim nebo,

vidim i Tebe u trima sestrama,

njihovoj rođenoj djeci.

u spomen jednoj divnoj Majci!

28. 01. 1954.–7.05.2017.