Četvrto sam dijete. Studij. Stihovi iskovani u slutnji bezimenih karavana.
Mati je umrla rano, isuviše rano.
Pred Svi svete, zajecam…
Ustaješ rano. Ložiš vatru. Mijesiš kruh. Tepsija u rerni.
I čekaš, s krunicom u ruci, prebireš zrnca
dok zora sviće.
Sama. Moliš se Ocu, Gospi, sv. Anti. Tek sjene iznad stare peći,
i zvuk kipuće kave, prave Ti društvo.
Jesenjinova Mati, pitaš se, gdje je tvoja čeljad:
kćeri, sin.
Vele komšije, jedna radi u Njemačkoj. Druge dvije sretno se udale u Slavoniji, a
sin iz Zagreba navrati.
Cvatu moj, živa si k’o nebo u meni.
I dok god vidim nebo,
vidim i Tebe u trima sestrama,
njihovoj rođenoj djeci.
u spomen jednoj divnoj Majci!
28. 01. 1954.–7.05.2017.