Petar, Jakov i Ivan u današnjem Evanđelju svjedoci su i gledatelji slave Božje – Preobraženja kao predokus vječnosti koji su smjeli vidjeti i ostati na životu da bi svjedočili o događaju susreta Isusa s Ilijom i Mojsijem, ali nakon uskrsnuća Kristova.
Dragi čitatelji! Često u životu vidimo ili slušamo događaje koje bismo najradije odmah podijelili sa svima koje poznajemo, ali ponekad zastanemo, promislimo i odgodimo raširiti vijest promišljajući kako će to djelovati na ljude oko nas, na događaje i da li su na korist za mnoge, na dobro ili nisu. Isus tako u današnjem Evanđelju vodi sa sobom na goru Petra, Jakova i Ivana pred kojima se preobrazio. Kako vide Isusa u sjaju s precima Mojsijem i Ilijom? Kako je moguće da su u njihovo vrijeme prisutni? Da razgovaraju s Isusom kao što i oni razgovaraju u svakodnevnom druženju s Njime. Ostaju u čudu, divljenju, a Petar uvijek nekako aktivan u svemu izgovara nespretne riječi: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice tebi, Mojsiju i Iliji!“ Petrova reakcija nam je nekako prihvatljiva.
U strahu od nepoznatoga se šuti ili se nespretno govori. Petar je izabrao govor da izbjegne neugodnost i nadvlada strah. Nakon toga događa se da oblak pravi sjenu na tome žarkom suncu gore Tabor blizu pustinjskog kraja i progovara njima razumljivim glasom “Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga!“ Riječi su to koje smo čuli i ranije na krštenju u rijeci Jordan, a danas na gori Tabor udaljene svega 35 kilometara nedaleko Nazareta gdje je sagrađena Crkva Preobraženja kojom upravljaju franjevci, a strop crkve resi naš slavonski hrast!
Dragi čitatelji! Što meni, tebi danas znači događaj Isusova Preobraženja? Da li ispunja, mijenja srca i danas? Promislimo o događaju knjige Postanka i Abrahamovom pozivu na poslušnost Bogu i vršenju njegove volje. Bog stavlja na kušnju Abrahama pozvavši da svoje najmilije, najvažnije, najdragocjenije daruje Bogu i dokaže vjernost. I što se dogodilo? U srcu Abraham pristaje na vjernost Bogu i ono što Bog od njega traži u potpunosti. Ne kalkulira, već vjeruje da je Božja volja najsvetija, najvažnija za njegov život. Pa Bog mu je sve darovao! Kako mu ne bi vjerovao i dao sve…
U toj požrtvovnosti odlučuje Bog pozvati Abrahama da stane, zaustavi se i ne čini ništa sinu svome kojega je namjeravao dati Bogu po tadašnjem Zakonu upisanom u srce, jer je upoznao volju Božju. Tada Abraham dobiva novo sredstvo za spasenje i čašćenje Boga, janje koje prinosi umjesto svoga sina Bogu. U najtežim trenucima života, u vjernosti i molitvi Bog čini čuda za dobro i radost svakog čovjeka. Bog nikada ne želi zlo, već daje čovjeku da razumije, poštuje Njegovu volju i vrši Zakon koji donosi spasenje, milost vječnoga života, blizine Božjega lica.
Dragi prijatelji! Današnja nedjelja Preobraženja Gospodnjeg poziva i nas da slušamo Gospodina, kako stoji u ulaznoj pjesmi Misala: “Moje mi srce govori: traži lice njegovo! Da, Gospodine, ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene!“ Poziva nas kako bismo poput apostola Petra, Ivana, Jakova svjedočili ljepotu koju vidimo u susretu s Bogom kroz uronjenost u molitvu, pobožnost križnoga puta.
Korizmeno je vrijeme! Slušajmo, čitajmo Božju Riječ, pođimo na put osobnog mijenjanja. Dopustimo Bogu da nas vodi. Pokušajmo i nespretnim riječima poput svetog Petra izgovoriti „dobro nam je ovdje biti“! u zajedništvu i miru s tobom Gospodine. Ti jedini ispunjaš srce, obasjavaš putove, daješ nadu i pozivaš na radost i zajedništvo. Tada ćemo moći poput psalmiste izreći: “Hoditi ću pred Gospodinom u zemlji živih!“, izvršiti zavjete svoje, žrtve zahvalne. Zahvalnost u molitvi, predanju, klanjanju, pobožnostima koje ovo korizmeno milosno vrijeme nudi, daruje nam mogućnost za osobno prosvjetljenje i spasenje. Amen
Vlč. Stjepan