Igor Berecki: Hrabrost hrvatskih zdravstvenih djelatnika
Ne idite nikuda i ne radite ništa, da ni mi ne bismo morali ništa raditi. Ništa više ne tražimo od vas, nego da svojim izoliranjem od daljnjeg prenošenja virusa prekinete lanac koji vodi k nama, na te aparate za koje smo sretni što smo ih pripremili i istovremeno nesretni ako ih budemo morali koristiti
Pišem o onome što znam… ali znam da je tako bilo i u drugim bolnicama i KBC-ima pored ovoga našeg osječkog.
Dok je 99% Hrvata zadnja dva tjedna brinulo (ili pak uopće nije brinulo) zbog vijesti o širenji pandemije i nestvarno tragičnim posljedicama u Wuhanu, Španjolskoj, Italiji… u isto vrijeme je šutljiva i marljiva ekipa anesteziologa, kirurga, intenzivista, hitnjaka i drugih specijalista, medicinskih tehničara i sestara, ljekarnika, biokemičara, laboranata, spremačica, inženjera, tehničkog osoblja, administratora i programera u mojem KBC-u učinila posao koji je u mojim očima ravan onome kada su Kinezi u Wuhanu u nekoliko dana izgradili cijele centre za skrb o oboljelima:
– ispraznili su i na druge odjele preselili (zajedno s pacijentima i opremom) cijela krila bolničkih zgrada
– preuredili, reorganizirali, dezinficirali, pripremili i “od nule” formirali i potpuno opremili (svim potrebnim aparatima i stručnim osobljem!) centar za respiratorno intenzivno liječenje oboljelih od najtežih oblika koronavirusne bolesti
– proveli, provjerili, obnovili i osigurali kompletne instalacije struje, kisika i ostalih tehničkih plinova za novoosnovanu jedinicu
– reorganizirali postojeće prateće, ali vitalne službe i kliničke zavode – bolničku ljekarnu, ogroman laboratorijski pogon, dijagnostičke službe, sustav bolničke prehrane
– reprogramirali i prilagodili bolnički informatički sustav
– sve to isto učinili s do sada postojećim jedinicama intenzivnog liječenja u KBC-u, uključivo s osiguravanjem dopunskih resursa
– u dijelovima organizacije koji su “zapinjali”, u hodu se samoorganizirali i donosili odgovorna, važna i korisna rješenja.
Sve što je učinjeno, moglo bi biti dovoljno – ako širenje virusa ne preraste kapacitete koje su naš KBC i ostali centri u Hrvatskoj uspjeli do maksimuma osigurati.
Mi smo – koliko god smo to mogli i znali – sada spremni.
Svo to vrijeme neprekinuto radimo svoje redovne poslove (bolnica i dalje ima svoje pacijente, hitne službe, pregledi, operacije i pretrage i dalje neprekidno rade) – i čekamo.
A na vama, koji možda uopće niste svjesni koliko rada, znanja i vremena je “iza kulisa” utrošeno i iskorišteno na to da sada možemo relativno mirno čekati, na vama je samo jedno.
Da ostanete doma.
Ne idite nikuda i ne radite ništa, da ni mi ne bismo morali ništa raditi. Ništa više ne tražimo od vas, nego da svojim izoliranjem od daljnjeg prenošenja virusa prekinete lanac koji vodi k nama, na te aparate za koje smo sretni što smo ih pripremili i istovremeno nesretni ako ih budemo morali koristiti.