Ivan Penava: Prikrivena nova velikosrpska agresija – To vam je Milorad Pupovac!

 “Ovaj put velikosrpska politika nije oružana, ali dolazi u obliku prikrivanja. I u kontinuitetu. Sjetit ćete se Tadića koji je kao bio u celofanu miroljubiv političar, koji nam je tada predstavljen kao vrlo prihvatljiv za Hrvatsku, koji je došao u ovaj grad i na Ovčaru pokloniti se i sa sobom donio određenu dokumentaciju protokola iz bolnice. Međutim, ono što je sasvim meni nejasno, neprofesionalnost i tako loša priprema od strane naših službi. Kad je on otišao, shvatili smo da sve što je donio ne predstavlja zapravo ništa.

Nakon toga smo imali Nikolića koji je tri puta izjavio da je Vukovar srpski grad i naša politika je uredno nastavila u kontinuitetu održavati odnose s takvom državom, s takvim predsjednicima da bi u konačnici danas imali Vučića.

Znamo mu povijest, znamo da je bio ovdje, huškao tada na području bivše i takozvane SAO Krajine, i prije neki dan u Novom Sadu imamo otkrivanje spomen ploče zapovjedniku novosadskog korpusa koji je poginio u agresiji na Vukovar.

Znači imamo čuvanje uspomene i veličanje poginulih u agresiji. To nam govori kakav je odnos Republike Srbije prema Vukovaru i prema Hrvatskoj. A dogodi se jedna mlaka reakcija s naše strane, znači depeša na koju Srbija također odgovori svojom depešom pozivajući se na ll. Svjetski rat. I mi tu priču nekako vrtimo u krug.

Uzimam si za pravo komentirati i kritizirati, jer mislim da to nije dovoljno dobro. Apsurdna je ta situacija, jer nije naš premijer napadao i huškao ljude u Novom Sadu kako je to Vučić radio u Glini.

I nismo mi napali njih, nego oni nas da bi to moglo tako završiti, depeša na depešu ili pozivati na sad već daleku prošlost kao alibi. Tu je taj odnos gdje nismo zadovoljni. U konačnici ono najbitnije, suština stvari i pitanja, je da mi pouzdano znamo da Srbija kao formalni i pravni sljednik bivše Jugoslavije i bivše JNA ima kompletnu arhivu od planova napada i agresije na Hrvatsku do rasporeda brigada i naoružanja u okruženju Vukovara do zapovijedi kojima su davani nalozi za angažiranje brigada, angažiranje riječke flotile i mornarice, zrakoplovstva, za zapovijed za osnivanje logora na području Srbije i lanac zapovijedanja ‘ljudi i čuvara’ koji su angažirani u tim logorima.

Ovo su neki prokazujući dokumenti o kojima sam govorio, ali recimo oni su napravili vrlo detaljnu sanaciju terena o ratnim zbivanjima u Vukovaru. Znači oni točno imaju lokacije grobišta odakle su ljude iskopavali i premiještali. Bili su doktori iz Beograda koji su vrlo stručno dijagnosticirali uzroke smrt, popise radili… Znači, ništa od toga mi nismo vidjeli kao ni svoje protokole iz bolnice koji su i dalje vlasništvo te bolnice odnosno ove države.

Odustati od drugog prosvjeda bila je izrazito teška odluka. Dugo smo lomili i bila je doista teška odluka. Razlozi za donošenje odluke o odustajanju prosvjeda su išli nakon duboke analize i puno vremena vaganja, potezi odnosno koje su reperkusije.

Zaključak je na kraju bio takav da organizirati prosvjed koji smo imali u onakvom obimu i na onoj razini je doista teško, onakav broj ljudi s takvom teškom problematikom kakva je komunicirana s takvom emocijom. Na prosvjed su došli ljudi koji dijele tu emociju, koji su visoko senzibilizirani, vrlo velik broj njih ima psihološke traume iz toga vremena koje vuku još i danas. I to sve izvući na onakav način na koji smo mi izvukli bez ijednog incidenta je zahtjevno. Naravno da smo samim tim prosvjedom dobili uvid kojiko je ustvari protivnika tog prosvjeda i u Hrvatskoj, a možete misliti koliko ih je u Republici Srbiji.

Ja sam bio svjestan da ćemo ponovo sebe i svoje ljude u Vukovaru izložiti velikoj traumi, poglavito ljude koje smo izveli na binu koji su svjedočili, ali i sve druge. To uzrokuje, vjerujte, neprospavanim noćima i bolovima, jer se traume ponovo bude i u gradu se osjećaju danima i prije prosvjeda i poslije prosvjeda. Naprosto sve te emocije nekako uzavriju.

Nakon što smo dali godinu dana da se reagira, nakon što smo svi svjesni da se nije dovoljno reagiralo, došli smo do zaključka da jedini prosvjed, ako bi išli na njega, a da bi stvarno imao smisla, je da se održi jedino u Zagrebu. Ukoliko bi on bio u Zagrebu, on bi morao imati još jednu puno veću snagu i koji bi morao dovesti do promjena. Morali bi poduzeti puno drastičnije korake, a ocijenio sam, s obzirom na kontekst vremena, da je pred nama vrlo zanimljivo političko vrijeme kad zapravo treba iskoristiti demokratske mehanizme i pokušati ovu tematiku nametnuti kroz njih.

Svi smo svjesni da je zakon takav kakav je, da temeljem određenog postotka manjine po zakonima ove države trebaju imati to pravo u svakom kutku RH. Međutim činjenica je i da mi svi jednako znamo da popis stanovništva za grad Vukovar nije točan.

U tom kontekstu nama u Vukovaru je neprihvatljivo primjenjivati to pravo. Apsolutno je smiješno da broj stanovnika zna Kina, a ne zna jedna Hrvatska. Očito se iza krije neki interes ili velika inertnost i nezainteresiranost. Gradsko vijeće je odluku donijelo ono što sam ja predložio i zaključak je otišao Ustavnom sudu.

Mislim da nema mjerodavnijih od nas u gradu Vukovaru da ocjenjujemo i procjenjujemo jesu li se stekli uvjeti sukladno čl. 8. ustavnog zakona o pravima nac.manjina, ili nisu. Oko toga, ukoliko je zdravog razuma, ne bi trebalo biti previše dileme. Što se nas u gradu Vukovaru tiče kristalno je jasno da za nikakvu dvojezičnost u kontekstu događaja o kojima smo govorili nema, a da se mene pita nema ni na području cijele RH.

Bacanje ćirilićnog Statuta na pod je bila jedina moguća reakcija da objasnim kontekst priče. U situaciji kada kao gradonačelnik, a i prije toga kao ravnatelj, nikada nijednog problema nisam imao s pripadnicima srpske nacionalne manjine.

Kada kao netko tko prati cijelo vrijeme događaje udruga, sportskih i kulturnih društava kojima su u većini pripadnici srpske nac. manjine sportskih i kulturnih društava. Kada imamo situaciju da od 4 vijeća nac. manjina u gradu svi dobivaju za rad 30. 000kn, a jedino srpsko nac. vijeće dobiva 90. 000kn, znači tri puta više.

Kada u situaciji da niti jedan predstavnik srpskih stranaka iz Gradskog vijeća se ne udostoji doći na Memorijalno groblje i ne obilježi nijedan nacionalni blagdan s nama.

Kada djecu iz svojih škola ne šalju na terensku nastavu povijesti o Domovinskom ratu gdje dolaze škole iz cijele države… Ja kao gradonačelnik svjestan svoje odgovornosti imam dovoljno i hrabrosti i zdravog razuma, odem i na Uskrs u pravoslavnu crkvu. A onda dobijem ovakve izjave predstavnika ‘srpske nac. manjine’ pod navodnicima, jer zapravo jednog jako malog dijela srpske nac. manjine, o tome kako su ugroženi, kako nemaju svoja prava.

I to govori čovjek, moj zamjenik Milaković. Već se jednom dogodilo da padne gradonačelnik i svi zamjenici s njegove liste, a ostane jedino, možete misliti, zamjenik gradonačelnika iz reda srpske nac. manjine. Možete misliti apsurdnog zakona i apsurdne situacije. I prima plaću i mijenja ne zna koga, i nema ovlasti nikakve. I on viče kako je on ugrožen. I to viče uredno na srpskom jeziku. Uredno negira sve ove stvari, uredno negira Domovinski rat, Oluju prokazuje kao etničko čišćenje.

I dobijemo onda za uzvrat za sve to dobro što pokušavate napraviti što ne gledate ljude po vjeri, naciji, što odete u pravoslavnu crkvu i pomažete tu istu pravoslavnu crkvu i sve te udruge, dobijete Statut na ćirilici za koji se zna da je odgovorno jedino Gradsko vijeće Grada Vukovara.

Dobijete jednu takvu pokvarenu tezu pod krinkom ‘da se bolje razumijemo’ kao pismo nije ništa krivo… Jedna od stvari koju moram reći iz tog programa, a sve je to SDSS-ova klika, i Zajedničko vijeće općina i Srpsko narodno vijeće, sve su to isti ljudi, dobijemo jedan od programa ‘navijamo za Dinamo i Zvezdu, gledamo nogomet i futbal’ međutim moram reći svim našim ljudima da ne budu naivni.

Moraju biti svjesni da na Maksimiru nećete vidjeti natpise da je Zemun hrvatski i da se proklamira ustaški pokret, međutim, vidjet ćete samo ljetos izjave u medijima golmana Crvene Zvezde kako viče da je rođen u srpskoj Dalmaciji i sprskom Kninu, vidjet ćete transparente Vukovar na ćirilici uz Dražu Mihajlovića, vidjet ćete tenkove i na Marakani i na zastavama uoči 18.11., vidjet ćete paljenje hrvatske zastave, vidjet ćete natpise kako žaluju za Krajinom i kao teško nama kada se oni vrate ‘dogodine u Kninu’ itd.

Gospodin Pupovac nam perfidno pokušava staviti znak jednakosti između fudbala i nogometa odnosno između Dinama i Crvene Zvezde.

Gospodin Pupovac je čovjek koji pokušava vješto provući velikosrpske teze i ja molim naš narod, naše građane i našu politiku da ne nasjeda na te teze, jer dobit ćemo zapravo da su četnici sasvim legalni i prihvatljivi, da su četnički spomenici prihvatljivi, da se uredno u Beogradu održavaju sjednice ‘SAO Krajine u progonstvu’. To vam je Milorad Pupovac.”