Ivo KRIŠTIĆ: Moj klub mi je najbolji prijatelj

 

Iza svakog uspješnog parasportaša stoje treneri ali i  uvjeti i potpora  koju im je omogućila obitelj lokalna, zajednica i sredine u kojim žive. Bez osnova kao što su klubovi koji okupljaju treniraju i omogućavaju osobama s poteškoćama da se razvijaju u sportskom duhu  ne možemo očekivati  visoki rezultat. Upravo Zagrebačka županija a posebice Grad Velika Gorica prepoznati su kao sredina koja pomaže i omogućava para sportašima uvjete iz kojih su ponikli brojni sportaši koji svojim uspjesima višestruko vraćaju zajednici.

U Velikoj Gorici djeluje klub  Uspon koji je bio pionir ne samo u Zagrebačkoj županiji već i Hrvatskoj njegova misija je okupiti osobe s intelektualnim poteškoćama, tjelesnim oštećenjima omogućiti im bavljenje sportom kako rekreativno tako i profesionalno.

O radu kluba koji je na ovim paraolimpijskim igrama dao dva sportaša Velimira Šandor i Miljenka Vučić.  kao i o svim drugim uspjesima   razgovarali smo s predsjednicom Para Atletski Klub  Uspon Natašom Sobočan i zamolili više i informacija o samom klubu njegovom radu kao i o njezinoj ulozi kao predsjednice istoimenog kluba.

Sobočan:  predsjednica sam Par Atletskog Kluba Uspon iz Velike Gorice, kako i sam naziv kaže bavimo se paraatletskom od rekreacije pa do vrhunskog sporta. Klub je osnovan 2012. godine. Uglavnom imamo sve atletske, odnosno paraatletske discipline: bacanje diska, bacanje kugle, bacanje koplja, trčanje, skok u dalj, skok u vis. Za sad imamo 20 aktivnih članova svih vrsta oštećenja od tjelesnih teškoća, intelektualnih teškoća, osoba oštećena vida, niskog rasta. U principu imamo sve vrste oštećenja.

Koja je vaša disciplina?

Sobočan:  Moja disciplina je bacanje kugle, povremeno malo bacam disk.

I što ovakav klub znači za osobe iz Velike Gorice?

Sobočan:  Za osobe s invaliditetom ovaj klub znači puno, on znači da se razvijaju, vježbaju, treniraju, a prije svega da se druže. Bitno nam je da smo dobra ekipa, da dobro funkcioniramo, da se družimo. To onda dalje znači bolja socijalizacija u društvu, osobe s invaliditetom se osjećaju dobro, treniraju, rade nešto dobro za sebe. Surađujemo s Parasportski savezom Zagrebačke županije, oni su nositelji i direktno surađuju sa Zagrebačkom županijom, a mi smo korisnici sredstava. Ne možemo se požaliti, financirano nam je sve što nam je potrebno, naravno u postojećim financijskim okvirima. Grad Velika Gorica također financijski podržava klub preko Parasportskog saveza grada Velike Gorice. Ukupno gledajući, nije dovoljno financijskih sredstava koja bi bila dostatna za sve troškove, trebalo bi puno više sredstava izdvajati, ali zadovoljni smo i time što dobivamo.

O načinu i pristupu  treniranja osoba s intelektualnim poteškoćama i tjelesnim oštećenjima te koja je razlika u treniranju profesionalnih parasportaša od rekreativaca razgovarali smo s trenerom Ivanom  Čengić.

 Čengić : ja sam u paraatletskom klubu već deset godina. Znači, skupio sam već neko iskustvo, dobro se osjećam, na treninzima je uvijek dobra energija.

Imamo rekreativne sportaše, a imamo i profesionalne sportaše. Ja više radim s profesionalnim dijelom, a kolega Dario radi s rekreativcima. Podijelili smo se, tako da klub super funkcionira. Moram se pohvaliti da imamo preko 20 članova, i to ne samo iz Zagrebačke županije, stižu nam ljudi iz Rijeke, iz Ogulina, Krapine. Znači, prepoznali su naš rad. Super funkcioniramo, postižemo dobre rezultate.

Ove godine smo imali paraolimpijske igre u Parizu na kojima su sudjelovala dva naša člana, Velimir Šandor i Miljenko Vučić. Velimir Šandor osvojio je četvrto mjesto, a Miljenko Vučić sedmo mjesto. Spomenuo bih i Mirnesa Omerhodžić koji je bio jako blizu plasmana na Paraolimpijske igre. Tako da, skoro tri člana iz jednog kluba, malog kluba iz Velike Gorice. Mislim da je to jedan veliki rezultat.

U budućnosti nas čeka puno rada, došli su nam i neki novi sportaši, kvalitetni sportaši, ali ne bojimo se, znamo što radimo. I vjerujem da će biti još puno dobrih rezultata.

U klubu imamo sportaše s različitim vrstama invaliditeta, imamo i osobe s intelektualnim poteškoćama, imamo sportaše u kolicima. Svaki taj sportaš traži neki svoj pristup, nitko nije isti. Svako traži određenu razinu prilagodbe i to je možda najzahtjevniji dio koji ja moram posložiti, primijetiti, što njima najviše odgovara i kako to sve posložiti. Ali kažem, već imam puno iskustva i to već sve ide lagano, super funkcioniramo.

Mi imamo veliki problem pronaći mlade sportaše. Ustvari ne znam što se događa, ali jednostavno i kad dođu, odustanu. Kao da nešto, trebamo nešto promijeniti, trebamo ih više angažirati, ne znam kako to uopće objasniti, kako ih naći, kako ih pridobiti. Ne samo u atletici, daj Bože da se uključuju u sve sportove, puno saveza imamo tu u Velikoj Gorici, tako da su mogućnosti velike. Pozivam sve ljude, dođite, probajte, imamo puno mogućnosti, nešto će se naći za svakoga.

Najveći problem svakog kluba pronaći je sportaše upravo s tim ciljem klub ima svoje pogone rekreativaca iz kojih postepeno izdvaja najbolje i od njih rade profesionalne sportaše, o  modelu  i način treniranja i pristupu prema rekreativnim sportašima razgovarali smo s trenerom Dariom Spajić koji osim treninga rekreativac u iz kluba Uspon radi kao trener paraolimpijaca.

Spajić: magistar sam kineziologije, u klubu sam godinu dana. Zadužen sam za jačanje kapaciteta članica za Hrvatski paraolimpijski odbor, primarna nam je zadaća dovoditi mlađu djecu, uvoditi ih u parasport, konkretno ovdje, u paraatletiku. Imao sam prije nekog malog doticaja s djecom, s posebnim potrebama, ali ovdje sam se našao i feedback je odličan. Ja sam imao tu sreću da sam radio i u vrtiću s predškolcima, s manjom djecom od treće godine. Tako da sam tu već naučio da ne pretjerujem biti… To je dosta individualno, pogotovo nemaju svi jednako ne dijagnozu, ne sposobnosti i onda procjenjujemo. Uvijek se krene od lakše prema težim vježbama.

Komunikacija je stalna, imam odličnu komunikaciju sa sportašima. Baš se poštivamo i volimo, slobodno to mogu reći i tako da nisam s tim problema. Pa da, ja sam primijetio da ili se podcjenjuje, ili može čak neki precjenjuje ovaj sport, ali općenito prepeka svakom za sport je i svako se može naći nešto što mu odgovara.

Stvarno se može. Ja imam tu sreću da imam i širu lepezu, da volontiram i s visećom kuglanom i na bazenu i tako. Za svakog se može naći.

Tako da, bez ustručavanja, dođite, probajte, nećete se razočarati sigurno.Razgovarali smo s  par atletičarkom Milena Vujević koje je u klasi F37 u bacanju kugle u Vinkovcima  popravila je svoj državni rekord koji sada iznosi 4.23 m, kuglu koju je bacala teži 3 kg . Zamolili smo ju da nam kaže nešto više o sebi i svojim uspjesima.

Vujević : Treniram atletiku i judo, ali više volim  atletiku. Moj klub mi je najbolji prijatelj s trenerima stvarno su odlični., Planira i dalje baviti se Judom i atletikom.

S parasportaše Tinom Posavcem iz  klubu Uspon razgovarali smo o njihovim treninzima kao i promišljanjima di se vide u sportu.

Posavec: pohađam 6. razred Osnovne škole Eugena Kumičića.

Bavim se atletikom, bacanjem kugle, a uskoro ću se ponovno početi baviti i skokom u dalj. Prije sam trenirao skok u dalj, ali sam prestao jer sam imao neki problem s rukama,

Išao sam na puno natjecanja. Bili smo u Slavonskom brodu, u Rijeci, u još puno gradova.

Iskreno, jednako volim i skok u dalj i bacanje kugle, ali najviše volim streljaštvo. Na streljaštvo sam želio ići, ali daleko mi je, negdje je jako, jako daleko pa sam odustao od toga i počeo trenirati skok u dalj.

Dali su u školi prepoznali Vaš talent u sportu :

Posavec: Pa ne, mislim, profesor me prije jedno godinu pitao na što idem, rekao sam mu  da idem na skoku dalje, rekao da će mi javiti kada će u školi i će biti školsko  natjecanje, ali me nikada nije pozvao tako da sam odustao od nastupanja za školu i treniram samo u svom klubu.

Nastavili smo razgovor s parasportaše Tonijem Pemper o njegovim viđenjima bavljenja sportom i koliko to za njega znači.

Pemper: treniram troskok , bacanje kugle i nogomet , u klubu uspon mi je lijepo, išao sam na natjecanja u Slavonski Brod, tamo nam je bilo jako dobro. Od sportova najviše mi se sviđa atletika posebice trčanje, planiram se i dalje baviti sportom i nastaviti trenirati u klubu Uspon.

U razgovoru s parasportaše Amarom Jakupović doznali smo što najviše voli u sportu i kako mu je u klubu.

 Jakupović: ba im se atletikom u klubu Uspon s oko tri godine, specijalnost mi je skakanje u dalj trčanje i bacanje , bili smo na brojnim natjecanjima gdje sam upoznao brojne prijatelje, osvoji sam jako puno medalja i mogu reći da sam prezadovoljan s trenerima nastupom i klubom, u slobodno vrijeme bavim se nogometom , planiram nastaviti  trenirati atletiku.

Para sportaš  Nikola Nestorović podijelio je  nam je svoje dojmove ,  što ga najviše veseli u treninzima i natjecanjima;

Nestorović : Treniran atletiku sad će biti 12 godina idemo po natjecanjima gdje je puno ekipe , puno svojih prijatelja vidim . Bili smo u Rijeci, Varaždinu ,družili se s  Agramom u  Vinkovcima. Bila je ekipa  iz Pule,  Rijeke, iz Grubišno Polje, Poljaci, Slovaci, Česi, i BiH. i Srbije.

Koju disciplinu trenira  i što najviše volite u njemu?

Nestorović: Trčanje i bacanje kugle , 7 kilograma željeza, inače mi je norma baciti  6. metara ali u zadnje vrijeme ide i do 7. metara.

Koliko puta dolaziš na trening, i kako je trenirati?

Nestorović:  Dolazimo utorak, četvrtak, dva puta tjedno. Trener Dario dolazi radi s nama 

Radimo  svi kao  ekipa super nam je . Hvala trenerima, hvala svim, hvala  prijateljima i hvala  za svoj najbolji prijateljicu.

Za kraj samo možemo pozvati sve vas da se uključite u sport bez obzira na zdravstvenu i tjelesnu ograničenost,  uz sportsko vježbanje bitna komponeta našega života  je i socijalna uključenost, koja je neizostavan dio našega života.

Ivo KRIŠTIĆ

Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti