Euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj, “Stepinčevoj” katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, u utorak 7. veljače 2017. godine, započela je trodnevnica uz proslavu blagdana blaženog Alojzija Stepinca. Homiliju je biskup Gorski započeo pitanjem – što je čovjek, ističući da iz prvih stranica Svetog pisma izlazi drugačija, Božja istina o čovjeku. “Nitko nije sam sebi uzrok postojanja”, rekao je biskup Gorski nastavivši, “nitko sam sebi ne daje život. Uvijek je potreban drugi kao uzrok života. Ljudski život je dakle nezasluženi dar, jedinstven i neponovljiv, utemeljen na sposobnostima svojstvenima Bogu. Nije samo raspadljivo tijelo, on je ujedno i duhovan, besmrtan, obilježen neumrlom razumskom dušom koja spoznaje vlastitu egzistenciju i smisao, te snagom uma, slobodne volje i plemenitih osjećaja izgrađuje vlastito postojanje. Naš nam je život darovan kao neslućena mogućnost ostvarenja, ali i obaveza suobličavanja svome Stvoritelju.Tu je temelj vrijednosti svakog ljudskog života i obveze njegovog očuvanja od začeća do naravne smrti, kako naučava Crkva. Ako je život dar, nitko ga ni u koje ime nema pravo oduzeti ili spriječiti. Kojim bismo pravom to mi smjeli odlučivati tko će živjeti, a tko umrijeti?”.
Na tom nauku Crkva temelji svoju antropologiju promatrajući čovjeka kao dvojno biće, muško i žensko, koji svoju potpunost doživljava samo u međusobnom odnosu. Ne postoji ljudski svijet samo muškaraca ili samo svijet žena. To bi bio svijet osuđen na teški nedostatak ljudskosti i konačno na vlastiti nestanak.
Tu je temelj i kršćanskom nauku o braku koji je otvoren za život. Crkva svoj nauk o braku, koji je nedjeljivo zajedništvo muškarca i žene, ne temelji na vlastitim promišljanjima, nego na objavljenoj Božjoj riječi. Stoga je to zajedništvo za nas kršćane sveto, a Crkva taj nauk bez obzira na sve moguće pritiske i suvremena gibanja ne može, niti smije mijenjati.
Tumačeći u nastavku ulomak evanđelja u misnim čitanjima, u kojima Isus proziva farizeje da se većma drže svojih, nego Božjih riječi i zapovijedi, biskup Gorski je podsjetio na riječi bl. Stepinca koje je u prosincu 1938. godine izrekao za Hrvatski list: “Anarhija u pitanjima vjere prouzročila je pad školstva i sličnih ustanova, odgoja mladeži te sveopću barbarsku iskvarenost puka. Kad je jednom postavljen princip da je um pojedinca jedini sudac svake spoznaje, brzo su se srušile sve ograde. Bog Stvoritelj neba i zemlje skinut je s prijestolja, a na njegovo mjesto postavljen je novi bog- subjektivni razum. A kad se čovjek prevari u razumu, onda nije dalek put ni do prevare volje, to jest do opaka života. Čovjek je postao slobodan! Slobodan? O kako se brzo i katastrofalno ispunila na njemu riječ Svetog pisma – u čemu tko sagriješi u onome će se i kazniti”.
Temeljno je pitanje, ne samo etike, već budućnosti ljudskog roda: smijemo li sve što možemo?
Kao da je bl. Alojzije gledao naše vrijeme. Mnogi danas žele istinu o čovjeku, utemeljenu na Božjem zakonu, izokrenuti. Ljudski život se ne promatra kao dar, već si ljudi uzimaju pravo da u njega zadiru snagom tehnologije. Tako se niječe osobnost ljudskog bića i svodi se na predmet manipulacije i pokusa. Doista, ljudski je um razvio zavidnu tehnologiju kojom može zadirati u samu srž života. No, temeljno je pitanje, ne samo etike, već budućnosti ljudskog roda: smijemo li sve što možemo?
“Božji nauk o čovjeku je prezren u različitosti spolova te se niječe naravna razlika muškog i ženskog. Nasuprot tome sugeriraju se neki novi, na prohtjevima vlastitih slabosti utemeljeni oblici ljudskosti koji u potpunosti preokreću smisao i razlog postojanja. Ako se na tome temelji odnos osoba u braku,onda on ne može biti biblijski, ni svet, niti trajan. Zato se danas sugerira zajedništvo osoba koje ni po čemu ne mogu tvoriti biblijski utemeljenu bračnu zajednicu. Zato se brak ne promatra kao nerazdvojni savez muža i žene koji je otvoren novom životu i rađanju, nego kao interesna zajednica za ispunjenju emocija. Drugačije mišljenje se smatra neprijateljskim”, rekao je biskup Gorski.
Posljedice takvog odbacivanja Božjih zapovijedi danas dobro vidimo i osjećamo u raspadanju brakova, u odbijanju rađanja, u stvaranju neke nove antropologije, u sveopćem relativiziranju morala, u izumiranju našega naroda. Doista, kad god se odbaci Božji naum uvijek strada čovjek, a u opasnosti je i njegova budućnost.
Quo vadis Europo? Htjela si biti slobodna, a pala si u najgore ropstvo!
U nastavku homilije, biskup Gorski je podsjetio na riječi bl. Alojzija iz 1938. godine u kojima je proročanski progovorio o Europi: “Promatramo Europu i pitamo se: Quo vadis Europo? U boljševizam? U rasizam? U pučku frontu? U sektaštvo? Onda ideš u sigurnu propast. Gdje je dakle tvoj spas? U povratku Bogu! Htjela si biti slobodna, a pala si u najgore ropstvo, jer nema goreg ropstva nego li je sloboda bez Boga. Vrati se Bogu kojemu imaš zahvaliti za svoju veličinu, svoju kulturu, svoje mjesto u svijetu! I mi smo Hrvati dio Europe. Za nas to dvostruko vrijedi jer smo mali narod, samo nas je Katolička Crkva sačuvala i spasila od propasti”.
“Vidimo da riječi koje su utemeljene na Božjoj istini vrijede zauvijek”, rekao je biskup Gorski istaknuvši da je bl. Stepinac u svojim je propovijedima trajno naučavao biblijsku, objavljenu istinu o čovjeku, o braku, o obitelji, o držanju Božjih zapovijedi kao temelju opstanka hrvatskoga naroda i ljudskog roda, i pozivao na povratak Bogu”. Potkrijepio je to riječima bl. Stepinca iz njegove propovijedi o 10 Božjih zapovijedi u kojima ističe: “Kad je potkopana obitelj, onda je propalo i ljudsko društvo, jer obitelji nisu ništa drugo nego kamen temeljac ljudskoga društva. Ako je truo kamen, zgrada se mora srušiti. Kad se ne poštuje Božja zapovijed, ne znače više ništa za ljudsko društvo zapovijedi zemaljskih vladara ni zemaljski zakoni.“
Zato je za nas bilo i ostalo najvažnije životno pitanje, u kakvim smo odnosima s jedinim pravim Veličanstvom, sa Stvoriteljem neba i zemlje? Da li prigibamo sa strahopočitanjem pred Njim glavu, ili ga proklinjemo? U prvom slučaju nemamo se čega bojati, niti strahovati pred budućnošću.
Homiliju je biskup Gorski završio riječima bl. Stepinca iz 1944. godine.”Tragika je u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu gledaju čisto naravnim očima, mjesto očima vjere. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u Njega, Stvoritelja neba i zemlje“.
Tekst i foto: Zagrebačka nadbiskupija