Stepinčev život je moderna priča o svecu

Razgovor s dr. Claudijom Stahl, autoricom knjige na njemačkom jeziku: „Alojzije Stepinac – Die Biografie“ (Verlag Ferdinand Schöningh, Paderborn, 2017.)

0

Dr. Claudia Stahl je sutkinja na Upravnom sudu u Cottbusu u Njemačkoj. Za sebe kaže kako obiteljski nije povezana s Hrvatskom, a rođena je u Hamburgu. Katolkinja je. Studirala je pravo, glazboslovlje i filozofiju, a danas živi u Berlinu i Cottbusu.

Alojzije Stepinac u Hrvatskoj je velika i neiscrpna tema, koja poprima međunarodne razmjere. Što je Vas potaklo da napištete tako opširno djelo o Blaženiku na njemačkom jeziku?

Nažalost, još uvijek se nailazi na mnoge neistine i netočna mišljenja o životu i djelovanju nadbiskupa Stepinca i to primjerice da je bio ratni zločinac, nacistički kolaborator ili fanatik. U međuvremenu su na hrvatskom jeziku objavljeni najvažniji izvori o njemu. Međutim na njemačkom jeziku je nedostajao aktualni biografski prikaz koji objedinjuje sve te izvore. Nadam se da će moja knjiga omogućiti jednu pravednu raspravu temeljenu na pouzdanim činjenicama.

Za Vašu se knjigu može reći kako je najopsežnije djelo o bl. Alojziju Stepincu na njemačkom jeziku. U njoj se po prvi put donose dosad nepoznati dokumenti koji osvjetljuju povijesne postavke njegova djelovanja i njegova odnosa s Njemačkom. Je li ujedno u tome i njezina posebna vrijednost?

To je važan aspekt. Alojzije Stepinac je bio nadaren čovjek širokog obrazovanja. Uz hrvatski i latinski tečno je govorio njemački, francuski i talijanski. Tijekom svoga života bio je usko povezan s kulturom njemačkoga govornog područja. Unatoč njegovoj izolaciji tijekom poslijeratnog razdoblja zanimao se za politički i društveni razvoj u inozemstvu. Pratio je tadašnje velike rasprave o ponovnom njemačkom naoružanju, o njemačko-francuskom prijateljstvu i o početku europskog ujedinjenja. Međutim, neka je događanja na Zapadu smatrao vrlo kritičnima.

Njemačka javnost se oduvijek zanimala za Stepinca

Euharistijski kongres u Bjelovaru 19. i 20. lipnja 1935.

Vaša knjiga ima 592 stranice. Knjigu ste pisali na temelju autentičnih izvora, ali i na temelju izbora druge i ostale literature. Ono što plijeni pozornost je svakako Vaše istraživanje o bl. Alojziju Stepincu u arhivima njemačkih (nad)biskupija: Berlin, Freiburg, München i Speyer, kao i Povijesnog arhiva radija SWR (Südwestrundfunk) iz Stuffgarta i Političkog arhiva službe vanjskih poslova iz Berlina. Do kojih ste spoznaja posebno došli?

Izvori prikazuju kako se sudbina kardinala Stepinca u mladoj Saveznoj Republici Njemačkoj 1950-ih godina pomna pratila. On je kod nas bio  poznata osoba. Njemačko veleposlanstvo u Beogradu redovito je izvješćivalo Službu vanjskih poslova SR Njemačke o njemu. Neki Nijemci su toliko bili fascinirani Stepincem da su ga potajno čak i u avanturističkim okolnostima posjećivali u njegovu zatočeništvu. Potom bi slali izvješća svojih iskustava njemačkim biskupima. Jedan od Stepinčevih liječnika, koji je tijekom njegova zatočeništvo medicinski skrbio o njemu, također je bio iz Freiburga. U tada podijeljenoj Berlinskoj biskupiji zatočeni zagrebački nadbiskup, koji je teško patio, izazivao je posebnu pozornost.

Knjiga kronološki ocrtava bitne postaje Stepinčeva života

Nadbiskup pred prvom postajom Križnoga puta u Mariji Bistrici 1943.

Knjigu ste podijelili u osam dijelova: Sin seljaka i časnik (1892.-1924.), Svećenička formacija (1924.- 1934.), Nadbiskup u prvoj Jugoslaviji (1934.-1941.), Djelovanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.- 1945.), Osuda u komunističkoj Jugoslaviji, U zatvoru (1946.-1951.), Zatočeništvo i smrt (1951 .- 1960.) i Djelovanje nakon smrti. U kojoj ste mjeri takvim pristupom uspjeli zaokružili cjelokupni život i djelovanje bl. Alojzija Stepinca?

Knjiga kronološki ocrtava bitne postaje njegova života. Stepinac je kao nadbiskup morao opstati u trima različitim strukturama države te se suočavati s velikim ideologijama 20. stoljeća. Stoga sam prikazala povijesnu i crkvenu pozadinu ako se to činilo potrebnim za razumijevanje Stepinčeva života i djelovanja i ako su za određena pitanja već postojala pouzdana povijesna saznanja.

Po struci ste i pravnica. Koliko Vam je pomoglo pri pisanju knjige iskustvo gledanja na Blaženika i njegovo doba s tog motrišta?

Ne osjećam se pozvanom suditi o blaženom Alojziju. Mislim da bi svaki čitatelj trebao stvoriti svoju sliku osobno. Stepinac je – noseći odgovornost – kao nadbiskup morao odlučivati u vrlo teškim situacijama. U knjizi sam iznijela i odvagnula argumente za i protiv njega. Kao pravnica mogu reći da je njegova osuda 1946 . godine bila u potpunosti neodrživa. Iz crkvene perspektive odluka o njegovoj kanonizaciji sada je u ruci pape Franje.

Tajna Stepinčeve privlačnosti

Sudsko vijeće sačinjavali su dr. Žarko Vimpulšek, dr. Antun Cerineo i Ivan Poldrugač

Vaša knjiga dolazi u pravo vrijeme. Za vjerovati je kako će Crkva uskoro proglasiti bl. Alojzija Stepinca svetim. Po čemu je on, po Vama, poseban, i što od njegove svetosti može posebno baštiniti Katolička Crkva?

Stepinčev život je moderna priča o svecu. Pomogao je potrebitima i progonjenima bez obzira na njihovu religiju, podrijetlo ili rasu. Posebice je bio uz najslabije. Neustrašivo je svjedočio svoju vjeru s velikom jednostavnošću, kroz osobnu patnju i u solidarnosti sa svim supatnicima. Kada je 1946. godine obilježen  kao zločinac i isključen iz javnosti, bio je osuđen na šutnju te je izgubio svoju moć javnog djelovanja. Približno pola vremena svoje biskupske službe, što je ipak 13 godina, proveo je u zatvoru i zatočeništvu. Mogao je emigrirati na Zapad, ali on je htio ostati sa svojim vjernicima, čak i kada je već bio smrtno bolestan. Što je bio nemoćniji, to su više ljudi bili okrenuti prema njemu. To je još i danas tajna njegove privlačnosti. Crkva u Njemačkoj bi također trebala čuvati spomen na to veliko svjedočanstvo.

I za kraj, što Vama osobno znači život i djelo bl. Alojzija Stepinca?

Blaženi Alojzije Stepinac je moj krizmani zaštitnik. Iskusila sam njegov zagovor i  zahvalna sam mu za toliko toga. Papa lvan XXIII. rekao je nakon Stepinčeve smrti u veljači 1960. na misi zadušnici u bazilici sv. Petra: ,,On je mojoj duši bio vrlo drag.”  Željela bih se tom priključiti .

Razgovarao: Adolf Polegubić, objavljeno u Živa zajednica, List hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj, broj 1-2(372), 2018. godina str. 6-7.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.