Priča kaže da je pisac Franz Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakoga dana šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se…
Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski u koncelebraciji s mons. Stjepanom Večkovićem, kancelarom Nadbiskupskog duhovnog stola i dr. Marijanom Franjčićem, kanonikom predvodio je u srijedu 7. veljače 2018. godine u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje prvog dana trodnevnice pred blagdan Stepinčeva….
Nebesa se otvorila, glas se s Neba čuo: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Dragi čitatelji! Riječ Božja današnje svetkovine krštenja Gospodinovog na rijeci Jordanu primljenog od Ivana Krstitelja prisjeća nas na naše primljeno sveto krštenje….
Vaza s cvijećem. Pala je ispod stola. Usporene sjene, svježe, bijelo okrečeni zidovi. Prostor, tihi šum onemoćalog srca, vrijeme, mozaik duše jednog Jadnika. Uputio je svoj mutni pogled u kut, kroz tamu i miris lelija, u Golgotu i križ začađen…
Zemaljske nade ruše se pred križem, ali se rađaju nove nade, one koje su neprolazne. To je nada različita od onih koje se ruše, od nada ovoga svijeta. Ali o kojoj je nadi riječ? Koja se nada rađa iz križa?…
Svi znamo što je križ i uočavam da ga većina od nas, na sve moguće načine pokušava izbjeći. Vjerujem da se pitamo zašto je Isus postavio upravo križ kao simbol kršćanstva, a tvrdi da nas beskrajno ljubi…u što ne možemo…
“Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!” (Lev 19,17-18) Korizma. 40 dana. Puno? Možda, ali svaki je dan – dan patnje koju je On prošao. Dan u kojem bi mu ti…
U očima turskoga osvajača ostalo je iznenađenje, smrznuti ljudi kojih su se kao neprijatelja pribojavali i koje su htjeli ukloniti. Iznenadila ih ranija nepopustljivost, neprihvaćanje ponuda o predaji; iznenadila ih je ustrajnost i vjernost domovini. Pred njima je bila zaleđenost ljudi koja je ipak otopila i njihova srca. U očima osvajača bili su pred neprijateljem koji im više nije smetao, ali koga zapravo nisu pobijedili. U očima osvajača neprijatelj je postao vrijedan divljenja; zaleđenost je rodila neku čudnu toplinu poštovanja i nedohvatljivosti. Oni su trebali biti slavljenici i junaci, a postali su svjedoci neočekivanoga junaštva svojih protivnika.
Da, blagoslov kuće i obitelji na neki je način i svojevrstan egzorcizam (grčki exorkizein zaklinjati ili otklinjati, latinski exorcizare, zaklinjati). Objasnit ću. Nekad se naime (neki svećenici to čine i danas), na ulazna vrata ili iznad vratiju prilikom blagoslova kuće (danas se uglavnom lijepe sličice), pisalo tri početna slova iz imena triju kraljeva Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Zašto? Jeste li si postavili to pitanje?
Kad je čovjek sveden na proizvod materije koja se igra sâma sa sobom ili je konstrukcija društva, ili ima vrijednost tek kao sudionik na društvenim mrežama, ili pak samo kao onaj koji plaća doprinose, onda je on lišen svoje subjektnosti, svoje osobnosti, zato što je jednostavno iskorišten kao sredstvo industrijske proizvodnje, političke moći ili kao bio-materijal za istraživanje. Iza sjajnoga pročelja vrloga novog svijeta pokazuje se pravi razmjer bijede: samoća, izolacija, duševna patnja, sve veće nasilje i brutalnost, egocentrizam, usmjerenost na koristoljublje i egomansko samoostvarenje, izgubljena osnovna komunikacija u obiteljima.
