Baka i ja smo prijateljice bile, radile sve zajedno i od sunca se krile. Igrale smo se zajedno, pravile smo ručak, a uvijek smo brale cvijeća stručak. Jednog dana nešto loše se zbilo, baka se razboljela pa sam joj sjela…
„Za njih, naime, zemlja nije tek ekonomsko dobro, nego dar od Boga i njihovih predaka, čije kosti leže u njoj, sveti prostor s kojim moraju biti u interakciji ako žele zadržati svoj identitet i svoje vrijednosti.“ (Laudato si) Na…
Razgovor s akademikom Ivanom Golubom Spectrumovo uredništvo je uvijek bilo «stvar» nekolicine. Je li Spectrum doista list koji će imati svijetlu i perspektivnu budućnost? Počeci Spectruma, ogleda i prinosa studenata teologije, mogu se nazrijeti 1964. godine. Spritus movens, idejni…
Sanjam ruke tvog oca… slikara duge jeseni u samostanu Sanjam kako mi miluješ lice umiruješ aritmiju srca Sanjam… kako si nekada znala prozepsti u trošnom sestrinom kaputu i nije te bilo sram… Nepopunjene rubrike u indeksu propušteni ispitni rokovi… kašnjenja… nedolasci…
Sjaj sunca u tvojim očima. Nebo se u daljini gubi, i postaje more. Što je iza? Idu li ljudi preko? To jutro, prenesoh je preko lokve vode. Po zagrljaju je znala. Po njima se ljudi raspoznaju…
Foto: pixabay “I u svojoj nemoći i beznadnosti ja vjerujem još jedino u bratstvo suza, u to gorko more, koje puni i širi i koje će napokon spojiti rastavljene suhe obale i – preliti se, ogromno i svesilno. A okupana…
SAPFO JEDNI VELE: NA CRNOJ ZEMLJI… —- Ja ipak mislim, da je najljepše ono Što ljubimo sa slutnjom u duši. —- FRAGMENTI JABUKA SLATKA, RUMENA… Jabuka slatka, rumena stoji na grani nvisokoj, Visoka gore…
Dašli su taški cojti de brot broto rod nemu. Süobu su denasli sago sume nijč dabrego. Skrili su sa kó diši i sa ko juči veselji. Ednaslji soübu rodest i sa ko ja ljipe Zokej sta dašli kum po bum…
«Izgubljeni su prijatelji moji: došao je trenutak da potražim svoje izgubljene!» Friedrich NIETZCHE, Tako je govorio Zaratustra Grjehota je zaboraviti svoje prijatelje. Mada ih čovjek gubi lakše od odjeka zvona u svojim ušima. Tako je bilo i jesenas. Čim…
Vidiš onoga mladića tamo. Jede na travi. Sjedi. Spava. Ne izjeda ga ništa. Nije nazebao. K’ o oni tamo tamburaši, kad na njih počne ludi dirigent vikati. Ljepše je mladiću na travi. Spokojniji je. Puno je mirniji svod iznad njegove…
