Nepoznato o poznatoj “Pieta”

1. Francuski kardinal naručio je djelo Pieta za svoj sprovod

Francuski kardinal Jean de Billheres, koji je bio djelatan u jednoj crkvi u Rimu, htio je ostati upamćen i nakon svoje smrti. Kako bi to postigao, naručio je mladoga umjetnika kipara Michelangela da načini spomenik za njegov grob koji će sadržavati vrlo popularan prikaz u sjevernoeuropskoj umjetnosti toga vremena: tragični trenutak u kojem Djevica Marija u krilo prima beživotno tijelo Isusa Krista.

No, kako ne bismo potcijenili zahtjev kardinala de Billheresa, zatražio je da načini „najljepše umjetničko djelo od mramora u Rimu, koje ne bi bolje mogao načiniti nijedan živući umjetnik“. Drugi bi umjetnici možda odbili ovaj vrlo zahtjevan zadatak, ali je Michelangelo bio uvjeren da može postići traženo savršenstvo. Skulptura Pieta i danas se smatra njegovim najvećim i najljepšim djelom, boljim čak i od kipa Davida i stropa Sikstinske kapele.

2. Nakon više od 200 godina postojanja, Pieta je premještena u baziliku svetoga Petra

Bazilika svetog Petra, najveća crkva na svijetu i stolna crkva Petra naših dana danas je dom Michelangelova kipa Pieta. Svi posjetitelji ove neponovljive kasnorenesansne crkve ovaj kip mogu vidjeti desno od glavnoga ulaza u crkvu. Otkako je premještena, ondje ju je vidio vrlo velik broj turista koji posjećuju Rim i Vatikan.

3. Izrađena je od jedinstvenoga komada mramora

Michelangelo je za izradu djela Pieta koristio posebnu vrstu mramora, Carrara mramor iz istoimenoga gradića u talijanskoj pokrajini Toskani. Prepoznatljiv je po plavičastim i bijelim elementima koje sadrži. Popularna je vrsta kamena za izradu kipova još od dana antičkoga Rima.

4. Pieta je jedino potpisano Michelangelovo djelo

Tko bolje pogleda može pronaći Michelangelov potpis na djelu Pieta, i to na traci koja prelazi preko Gospine haljine na grudima. Povjesničar umjetnosti iz 16. stoljeća Giorgio Vasari prenio je priču o nastanku ovoga potpisa. Kako on tvrdi, Michelangelo je, ulazeći jednoga dana u prostor u kojem je stajala Pieta susreo mnoštvo stranaca iz Lombardije. Oni su hvalili djelo i divili mu se. A kad su jedan drugoga ispitivali tko bi mogao biti njezin autor, jedan je od njih odgovorio: „To je načinio naš Gobbo iz Milana!“ Michelangelo je ostao stajati u tišini, ali mu je bilo pomalo čudno zašto bi pohvala za njegova autorska djela trebala pripadati nekom drugom. Jedne se noći zatvorio i pod svjetlom svijeće uklesao svoje ime na nabore Marijinih haljina.

Kasnije je Michelangelo požalio što je to učinio pa je odlučio da se više nikad neće potpisati na neko svoje umjetničko djelo. Tako je i ostalo.

5. Djelo Pieta Michelangelo je stvorio kao 24-godišnjak

Jednim dijelom Michelangelo je slavu stekao upravo po tomu što je svoje ime uklesao na remek-djelo Pieta. Ubrzo se o njemu pronio glas i njegova je slava rasla iz ljubavi i divljenju ljubitelja umjetnosti. Umjetnik je umro u dubokoj starosti od 88 godina, a cijeloga su života ljudi hvalili i cijenili njegov trud i rad.

6. Skulptura je primala kritike zbog prikaza Gospe

Neki su promatrači ovoga djela govorili kako je Gospa prikazana premlada da bi u krilu držala svoga 33-godišnjega sina. Michelangelo je, prema riječima njegova životopisca Ascanija Condivija objasnio: „Ne znate li koliko čedne žene dulje zadrže mladolik izgled  od onih koje nisu čedne? Tim više u životu Djevice Marije koja nikad nije osjetila najniže požude koje bi mogle izmijeniti njezino tijelo?“

7. Djelo se sastoji od nekoliko kiparskih stilova

Michelangelo se smatra zaslužnim za vrlo uspješan „brak“ između klasične ljepote i elemenata naturalizma. Zanimljiva je i kompozicija ovoga djela – Marijina glava i njezino cijelo tijelo, ruke i njezina odjeća koje se prema zemlji slijevaju u obliku piramide.

8. Marijina odjeća predstavlja kreativan kompromis

Promatrač koji bolje pogleda ovaj kip vidjet će kako je Marijina glava zapravo premalena u odnosu na veličinu tijela. Michelangelo, dizajnirajući Marijine proporcije, nije mogao iskoristiti realistične dimenzije, dok drži tijelo svoga odrasloga sina. Stoga je morao donji dio skulpture malo povećati. No kako bi izbjegao nezgrapnost, Michelangelo je iskoristio nabore Marijinih haljina kako bi izbalansirao dimenzije i pred promatračem skrio veličinu Marijina tijela.

9. Pieta je bila izložena brutalnom napadu čekićem

Michelangelo je znao vikati na svoja djela, čak ih ponekad i udariti svojim alatom. No nije ovdje riječ o tomu. Na nedjelju Duhova 21. svibnja 1972. godine jedan je nezaposleni geolog iz Mađarske postao poprilično neslavan kad je u bazilici sv. Petra prešao zaštitnu ogradu i napao djelo Pieta čekićem. S ukupno 12 udaraca Laszlo Toth odbio je Marijinu lijevu ruku te oštetio njezin nos, obraz i lijevo oko. Pritom je uzvikivao: „Ja sam Isus Krist, uskrsnuo sam od mrtvih!“

10. Dosuđeno je da napad čekićem nije bio zločin

Odogovrne vlasti nisu osudili Totha zbog ovoga vandalskog čina nad neprocjenjivim remek-djelom kršćanske umjetnosti. Rimski sud proglasio ga je „osobom opasnom po društvo“ i smjestio u jednu umobolnicu tijekom naredne dvije godine. Po puštanju na slobodu Toth je bio deportiran iz Italije.

11. Bilo je upitno kako restaurirati djelo

Kad se na ovaj način ošteti neko umjetničko djelo, odgovorni moraju razmotriti najbolju opciju. Može ga se ostaviti kakvo jest (kao npr. Rodinov brončani Mislilac koji je u Clevelandu preživio bombaški napad), ili ga restaurirati. Jedni su stručnjaci govorili kako je oštećenje dio njegove opstojnosti, govoreći glasno o nasilju moderne umjetnosti. Drugi su predlagali da se djelo popravi, no s jasnim podsjetnikom na ovaj teški napad. Konačno je usvojen treći prijedlog, da se Pieta popravi do te mjere da promatrač pomisli da je Toth nikad nije niti dotaknuo.

12. Restauracija je trajala 10 mjeseci

Vrsni umjetnici pobrali su onih 100-njak komadića mramora koji su obijeni od ove skulpture i ponovno ih sastavili. Radionica je bila postavljena na licu mjesta, a radnici su proveli oko 5 mjeseci sastavljajući i najmanje komadiće koji su bili veličine nokta. Za ponovno sastavljanje korišteno je nevidljivo ljepilo i prašak od mramora, a sve preostale rupe popunjene su zamjenskim dijelovima. Naime, neki su svjedoci odlomljene komade mramora jednostavno prisvojili. Kad je konačno dovršena restauracija, postavljeno je zaštitno staklo otporno na metke.

13. Nije to bio prvi put da je Pieta bila iza stakla otpornog na metke

Godine 1964. Vatikan je dopustio posudbu djela Pieta u SAD. Ondje je tad bilo izloženo kao dio svjetskoga sajma u New Yorku. Kako bi ostalo zaštićeno, organizatori su podigli zaštitni zid od sedam debelih akrilnih ploča teških preko 2 tone. Osim toga, ispred kipa su postavljene pokretne trake kako se promatrač ne bi mogao zadržavati pred kipom.

14. Napad na djelo ipak je donio nešto dobro

Tijekom iscrpne restauracije radnici su otkrili jedan tajni potpis na djelu. Skriveno u borama Marijine lijeve ruke bilo je uklesano skriveno „M“. Vjeruje se da je to bio Michelangelov potpis.

15. Čini se da je otkriven model za ovo djelo

U studenom 2010. godine američki povjesničar umjetnosti Roy Doliner objavio je da je restaurirao jednu skultpuru visoku oko 30 cm iz kasnoga 15. stoljeća. Čini se da je upravo to djelo Michelangelov model za konačni mramorni kip. Ranije se smatralo da je autor ovoga malog djela bio Andrea Bregno, ali Doliner smatra da je ono zapravo bilo garancija za naručitelja originalnoga djela Pieta kardinala de Billheresa.

Izvor: Svjetlo riječi