Hrvatski politički bipolaritet HDZ-SDP odlučit će i predsjedničke izbore.
Izvansistemska iznenađenja mogu poremetiti njihov prividni kontrapunkt, ali se do sada redovito pokazivalo da se radi o igračima za jednu sezonu, i potom slijedi brži ili sporiji pad.
Pogledajte primjer Zorana Milanovića i što znači biti član stranačke sekte. Milanović je u političkom i svakom drugom smislu vrhunski jebivjetar, ali nacionalne klase (npr. Ivo Sanader je bio jebivjetar svjetske klase).
Kao premijer čak je i Vučića ostavljao u čudu svojim verbalnim i političkim zaumljem. Uživljen u ulogu alfa-mužjaka i da mi dame oproste na rječniku, velikog “fuckera” (podsjeća me na gard Bate Živojinovića u nekom filmu, sad se ne mogu sjetiti naslova, po knjizi Ugrešićke ako se ne varam, i one poznate replike mužjačke “sad ću da te karam celu noć”, pa ostade samo na riječima) – dakle, uživljen u neki svoj samoživi presing na mozak slušatelja i gledatelja, uživljen u svoj kulerski, fatalni politički ulet, moj imenjak je stručnjak za svaku vrstu političke improvizacije, a glavni mu je adut – ležerna izravnost.
Nekamo je bio nestao, u savjetničkim i biznis vodama, a onda se niotkuda pojavio i čekalo ga je mjesto predsjedničkog kandidata SDP-a, dok je na čelo stranke ostavio svoga Forresta Gumpa. To što SDP nije propao, Račanovo partijsko potomstvo može samo Plenkoviću zahvaliti jer da je na čelu HDZ-a bio autentični političar desnog centra s jajima i karizmom, mogao je nakon “A je to” Mosta, umjesto paktiranja s HNS-om, raspisati nove izbore i dotući Bernardićev SDP koji se tada koprcao u svojim frakcijskim raskolima.
Zoky se na koncu vratio kao da nije ni izbivao, i evo ga, sekta radi za njega, on je odjednom opet neki politički faktor, a niti je što pametno (politički) radio ni napravio. Jednostavno, došo čovjek na vrata stranke, reko evo me, i ekipa radi za njega.
Kako to?
Ne znam. Jedini odgovor koji imam: on je mali od kužine starih glavonja koji nisu našli nikoga boljeg, prčevitijeg od njega, a Kompartija ionako funkcionira kao stara sekta, kao kult koji se ne odriče svojih zaslužnih članova.
Politika je stvar umreženosti, sistemski kod postoji, a izvansistemske pojave (npr. Trump) tretiraju se u glavnim “establishmentima” kao “bug” koji remeti funkcije sustava.