U samoći svetohraništa Svetac sam moli k’o djetešce u kolijevci za cvat tvoje duše Uskrsla Krista.

Sjećam se iz djetinjstva da su se u mom rodnom zagorskom kraju, Višnjici, Sesvete slavile s posebnom radošću i svečanom ozračju. Danima prije trajale su pripreme. Bilo je tu raznih običaja, no najviše se sjećam toga da su nam stari pričali da za Sesvete svojim domovima navraćaju naši umrli preci. Zbog toga valjalo je na obiteljski stol staviti najbolje što se priskrbilo. A obavezno tu je bilo vino, kruh i kuhani kesten.

Bog nikad ne odustaje. Ni od koga. Bili vi stariji ili pak mlađi sin. Sin je sin. Dijete je dijete. A otac ne može voljeti nego bezuvjetno.
I još nešto. Nekim ljudima koje svakodnevice susrećemo, mi bismo mogli biti jedini raj ili pakao koji će za života vidjeti. Ako im već ne možemo pogled usmjeriti na raj, nemojmo prizivati pakao.

Možemo i trebamo izgrađivati samo pozitivne stvari u okruženju u kojem živimo i radimo, jer plodovi se neće vidjeti odmah istog trenutka, no to nas ne oslobađa od obveze da izgrađujemo povjerenje i dobrotu među nama u svakoj situaciji i na svakom području života. Neka nam to bude poticaj ove korizme.

Jedini uvjet pri preuzimanju sadržaja je navesti barem izvor jednostavnim potpisom biramdobro.com. Ne zato što bi nam to bilo važno zbog taštine, nego kao znak da dijelite naš entuzijazam, ciljeve i kao mali znak potpore u tim našim nastojanjima.

Po uzoru na Efeški koncil, koji je proglasio bogomaterinstvo Marijino, kada su efežani koncilskim ocima napravili bakljadu, rimljani su napravili bakljadu za II. vatikanski koncil, Ivanu XXIII. dana 11. listopada kad se slavila od efeškoga koncila donesena dogma o Mariji Majci Božjoj. Sav je trg bio pun. Sudionici s bakljama su dolazili tako da su trg pretvorili u plamteći križ. Jedni s lijeva, jedni s desna, jedni odozgo, jedni odozdo. A u središtu je bio obelisk, što ga je davno bio postavio Siksto V., papa hrvatskoga porijekla, jer mu je otac došao s naše obale Jadrana u Italiju, oženio se talijankom i imao sina Felicea, kasnijega papu Siksta V.

Da, istina je da velike države štite svoje interese, ali zar štiteći svoje interese, ne štite i interese cijele Unije pa tako i Hrvatske. Jer, jake Hrvatske u Uniji nema bez jake Njemačke, Francuske, Poljske ili neke druge članice. Upravo u toj logici krije se čar ideje Europske Unije. Nema više mjesta za fašizme, jer svaki pokušaj neke od članica da prosperira na račun propasti neke druge članice dovodi u opasnost cijelu Uniju, a time i članicu koja bi htjela porobiti drugu. Anomalija u sistemu će biti, no unatoč svemu, ideja Unije još nije niti će biti nadmašena nekom boljom.

“Tamo, primijetio je netko s pravom, tamo gdje se glava mladog čovjeka puni samo znanjem, a srce prepušta pustošenju sjetilnih nagona, tamo se u gornjem katu dovršuje babilonski toranj, a u donjem razvalina primiče kraju.”