“Hodom za život branim pravo na život svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti.”
Pod tim su geslom, već treću godinu zaredom, deseci tisuća ljudi prošli središnjim ulicama i trgovima tri najveća hrvatska grada: Zagreba, Splita i Rijeke. Gledajući ovo razdragano mnoštvo, uglavnom mladih ljudi, mnogih i s malom djecom u kolicima, vraća nam se nada da život nije poražen, da život ne može izgubiti bitku od smrti. Jer smrt je sama po sebi poraz. Taj kontrast između života i smrti, najbolje se očitovao kada je nekolicina „protuprosvjednika“ odjevenih u mrtvačko crnu boju, na svojim transparentima prizivala smrt! U ime „slobode“?!
Ovo svjedočanstvo života vraća nam vjeru u budućnost, jer svakodnevna crna statistika može nas obeshrabriti da se prestanemo nadati, da prestanemo vjerovati u život, u budućnost naše domovine, našega naroda. A statistika uistinu jest porazna. Od 2013. godišnje se u Hrvatskoj rađa manje od 40 tisuća djece, s daljnjim trendom pada. Broj umrlih svake je godine veći od 50 tisuća, a zbog sve većeg starenja taj se broj iz godine u godinu povećava. Tako 2016. bilježimo 37.537 živorođenih i 51.542 umrlih, što znači da je te godine broj umrlih za 14 tisuća premašio broj rođenih.
Foto: pixabay.com
Crna statistika se nastavlja. Prema još neobrađenim podacima lani je rođeno 36.647 djece, dok je umrlo 54.261 stanovnika Hrvatske. Negativni prirodni porast iznosio je 16.050.
U prva tri mjeseca ove godine rođeno je svega 9.175, a umrlo 15.220. U svega tri mjeseca broj umrlih premašio je broj rođenih za čak 6.045.
Kad se svemu tome pridoda masovno iseljavanje mladih ljudi, mladih obitelji, rezultat su ispražnjeni čitavi dijelovi Hrvatske. Iseljavanje je zahvatilo i brojne gradove koji su do nedavno bili poželjni za život.
Hrvatska je međutim tek mali segment globalne depopulacije koja je zahvatila čitavu Europu, i čitavu zapadnu civilizaciju. Štoviše bauk smrti širi se čitavim svijetom. Na globalnoj razini ukupna stopa fertiliteta, koja označava broj živorođenih na ženu u njenom reproduktivnom razdoblju, već se ozbiljno približava graničnoj crti od 2,1 rođenih, a koja osigurava obnovu stanovništva na istoj razini.
Foto: pixabay.com
Pri tome nas može zavarati činjenica da i nakon pada ispod granične crte obnovljivosti stanovništva, pojedine zemlje, ako imaju mlado stanovništvo, mogu desetljećima bilježiti prirodni porast. Starenjem stanovništva kupuju vrijeme i odgađaju prirodno izumiranje. Nakon toga slijedi galopirajući prirodni pad, koji je već zahvatio (gotovo) čitavu Europu, a uskoro i neke zemlje Dalekoga istoka.
Masovne migracije koje se događaju na tlu Europe neizbježna su posljedica te goleme disproporcije u prirodnom kretanju stanovništva. Iako i zemlje Bliskoga istoka bilježe ubrzani pad fertiliteta, on je u odnosu na Europu još uvijek visok, a zbog mladog stanovništva i dalje bilježe visoke stope nataliteta.
Zanimljivo je međutim primijetiti da Subsaharska Afrika odstupa od tih globalnih trendova ubrzanog pada fertiliteta. Iako i oni bilježe blagi pad, ukupna stopa fertiliteta u 2017. godini tamo je iznosila još uvijek vrlo visokih 4,8. U čitavom tom pojasu živi više od milijardu stanovnika, uz godišnju stopu rasta od 27 promila. Uz značajan udio muslimana, pretežno su kršćani i to je područje najbržega rasta kršćanstva u svijetu. Ako je suditi prema izreci koju je davno, na jednom predavanju izrekao pokojni pater dr. Josip Weissberger, povijest se kreće kako se kolijevke njišu, to nezaustavljivo vrelo života i kršćanske vjere prelit će se po čitavom svijetu.
Pred svakoga čovjeka, pred svaki narod, Bog stavlja izbor: život ili smrt. Tko odabere smrt nema budućnost, a onaj koji odabere život – ima budućnost i baštiniti će zemlju, kako kaže Isus u jednom od blaženstava.
Foto: pixabay.com
Vraćamo se na početak našega razmišljanja. Hrvatska je kao i čitava Europa žrtva globalnog projekta u kojemu se ciljano razara obitelj, majčinstvo, očinstvo, po kojemu se svim silama žele ukloniti prirodne sklonosti (u Istanbulskoj konvenciji bi rekli stereotipi) i nametnuti neki novi stereotipi samoživih individualista i karijerista. Ideolozi tog kulturnog i civilizacijskog prevrata likuju nad uspješnim pohodom kulture smrti. Na tom će zgarištu preživjeti samo oni koji ustraju u vjeri u život i koji radosno i velikodušno prihvaćaju novorođeni život. Mnoštvo mladih, koji su jedne svibanjske subote svjedočili taj život, jamstvo je da u Hrvatskoj postoji ta iskra, taj plamen koji će održati i prenijeti život i vjeru koju baštinimo od naših predaka.
Foto: pixabay.com
Zagreb, 21. svibnja 2018.
Izvor: Veritas, 5 / 2018.