Davorin Karačić (NHR): Zašto hrvatski političari ne postupaju dosljedno?

Naša istarska moralna vertikala visoka preko 2 metra, koji neodovljivo svojom pojavom liči na Nerona u izvedi Petera Ustinova u filmu Quo vadis Domine, danas se zgrozila nad postupkom neke djece na nekom turniru u Španjolskoj. Naša moralna vertikala koja baštini naslijeđe punjača fojbi (dok se zgražava nad “ustaškim” zločinima i simbolikom) ostala je zgrožena jer djeca uzvikuju “Za Dom Spremni” pa je naš štovatelj ljudskih prava, vladavine prava i sličnih floskula koje ispadaju ljevičarima iz usta iako ni sami ne znaju što ti pojmovi znače, javno objavio video s tom istom djecom.

E sad, sigurno se sjećate hajke na vukovarskog gradonačelnika kad je spomenuo da srpska djeca iz okolice Vukovara ne poštuju hrvatsku himnu pa je tako objavljen video gdje su mladi srbi iz područja Vukovara polijegali po stepenicama nevelikih tribina logalnog igrališta za vrijeme dok se izvodila hrvatska himna, dajući tako jasno do znanja da im je do hrvatske države stalo otprilike koliko prosječnom Hrvatu do propale krajine.

Udruženo, i ljevica i lažna desnica su zgražali nad objavom te snimke ali ne zbog toga što djeca rođena znatno nakon rata iskazivala prijezir i nepoštovanje prema hrvatskoj himni pa time i prema državi, nego jer je eto netko objavio snimku djece iako su ta djeca barem po fizionomijama više slična djeci migrantima koji imaju brkove bradu i dlakava prsa unatoč navodnih 12 godina, nego domaćem poimanju djece.

Naime, lakše je licemjerno brinuti se za prava djece umjesto javno reći da nažalost dobar dio srpske manjine i dalje ima isti osjećaj odbojnosti prema hrvatskoj državi baš kao i njihovi očevi koji su svojedobno podignuli neuspješnu pobunu jer bi se u tome slučaju povela odgovornost države za činjenicu da vodi državu tako da počesto privilegira i benificira i one koji iskazuju otvorenu netrpeljivost prema hrvatskoj državi.

Pošto je općepoznata stvar da svaka vlast unazad 20ak godina vrlo usko i unosno surađuje s onima koji bi, kako se čini, da mogu opet podigli pobunu protiv te iste države nije im drago kad ih se javno dovede u poziciju da gledaju svojih ruku djela a onakav odnos srpske djeve prema državi je u krajnjoj liniji rezultat nerada države.

Tako je umjesto da se raspravi, zašto djeca agresora i dalje imaju mentalnih sklop koji ih može pretvoriti u buduće agresore, naša politička kukavelj je počela roniti suze krokodilke nad pravima djece koja su eto snimljena.

Međutim, kad se radi o hrvatskoj djeci, licemjeri s svih strana, ne primjenjuju isti princip kao kad su u pitanju srpska djeca barem onaj dio koji javno i otvoreno ne voli ovu zemlju.

Našeg otromboljenog dvoinešto metraša ovaj put nisu spriječile okolnost da se radi o djeci, pa je obzirom da se za njega valjda radi o politički nepodobnoj djeci, objavio sve to u snimci koja kruži internetom.

I tu dolazimo do zaključka.

U Hrvatskoj ne postoji dosljednost i principi. Ovisno o političkim preferencijama bit ćete zaštićeni i razapeti.

Ono što mene zanima je pitanje što je društveno opasnije, djeca koja uzvikuju izraz iz Domovinskog rata ili djeca koja otvoreno iskazuju netrpeljivost prema hrvatskoj državi.

Društveno najopasniji je pak dvostruki kriterij doživljaja stvarnosti pri čemu pak isti ljudi, ovisno o političkim preferencijama i simpatijama osuđuju objavu nekakve snimke ili u istovrsnoj stvari, objavljuju i šire iste snimke kojima se izlažu djeca.

Peđa Grbin je za sada prvi dokazao da mu ležanje, kao izraz nepoštovanja, pri izvođenju hrvatske himne ne smeta ali da mu smeta izraz pobjede iz Domovinskog rata.

Kmet ostaje kmet.