Domovinski rat

Ne vjerujem u pravosuđe: Zašto!?

Biram DOBRO 13. listopada 2018.

Foto:matica.hr

Siniša Glavašević

Grb grada Vukovara

Siniša Glavašević (Vukovar, 4. studenoga 1960. – Ovčara, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik.

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar,^[1] novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju^[2]

Foto: matica.hr

Na Hrvatskome radiju Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.^[3]

Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.^[4] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.^[3]

Grob Siniše Glavaševića na zagrebačkom Mirogoju.

Sahranjen je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine^[3] na Mirogoju u Zagrebu,^[4] 14. ožujka 1997. godine.

Priče iz Vukovara

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada.

Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.^[5]

Izvor: https://www.youtube.com/watch?time_continue=11&v=mXeD3WEFSck

Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića.^[2] Knjiga Priče iz Vukovara je izdana u četiri izdanja (2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2009.). Dva Esperanto izdanja objavljena su 1993. i 2006.godine (Rakontoj el Vukovar / tradukis Julijana Rusić, Zagreb : Croata Esperantista Unuigo : Osijek : Esperanto Societo „Liberiga stelo”, 1993. i Rakontoj el Vukovar / tradukis el la kroata Lucija Borčić – Zagreb : Hrvatski esperantski savez, 2006.).^[6] Izdanje na njemačkome jeziku objavljeno je 1994. godine (Geschichten aus Vukovar, Trier: Verlag Kleine Schritte, 1994.).^[7] Također prevedena je na engleski jezik 2011. godine^[8] a prevela ju je Tamara Budimir.^[6]^[9]

Zaustavljeni glas

Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca.^[10]^[11] Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera^[12], koji su ubijeni na Ovčari, a dobio je Nagradu publike za najbolji film 20. Dana hrvatskog filma.^[13]

Priznanja i spomen

2001. godine dobio je Nagradu Luka Brajnović za komunikaciju.^[14] Nagradu dodjeljuje Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj a dodjeljuje se od 1997. godine “profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti.”^[15]
Novinarsko-književnički susreti pod nazivom Grad – to ste vi, posvećeni novinaru Siniši Glavaševiću održavaju se u Vukovaru od 2006. godine u okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
U spomen na Sinišu Glavaševića 5. studenoga 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola primenovana je u Osnovnu školu Siniše Glavaševića.^[16]
Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine. Odlikovanje je primio njegov sin Bojan 15. studenoga 2011.^[17]

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=5G1A8ckjD8M

204. brigada HV, zvana još i vukovarska, legendarna^[1] je brigada Hrvatske vojske čiji su pripadnici branili grad Vukovar u Domovinskom ratu (Bitka za Vukovar). Brigada je ustrojena 25. rujna 1991. od pripadnika naoružanih postrojbi, a njezin prvi zapovjednik bio je Mile Dedaković-Jastreb.

Brigada je brojila 1803 vojnika, a tijekom rata kroz nju je prošlo oko 3600 vojnika.

Brigada je uništila oko 400 tenkova i oklopnjaka, 25 letjelica, te iz stroja izbacila oko 15 000 neprijateljskih vojnika.

U svakodnevnim borbama bilo je oko 770 pripadnika.

Tijekom Domovinskog rata u obrani Vukovara poginulo oko 600 pripadnika, a sveukupno ih je poginulo 921 pripadnika. Dok je 770 pripadnika bilo ranjeno, a više od 1 500 pripadnika je bilo zarobljeno. Tijekom opsade u Vukovaru je poginulo oko 3 000 civila, a 540 se još vode kao nestali.