Knjiga je namijenjena: učenicima osnovnih i srednjih škola, studentima, nastavnicima i profesorima, ribičima, planinarima, raftingašima, izletnicima, putnicima i avanturistima, svima kojima ljepota i značaj hrvatskih rijeka leži na srcu, za sve ljubitelje prirode, ekologe i biologe.
Što je to sreća, to je pitanje na koje postoji onoliko odgovora koliko je ljudi, a u ovom tekstu to ni nije bitno. I žaba Lucija iz naše priče je imala cilj, njezino srce je čeznulo za nepresušnim izvorom svoje sreće. Kako je izgledao njen put, njene misli, ponašanje na tom putu?
“Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom.”
Oni poput svetih ikona i kipova ukazuju na stvarnost koja nadilazi čovjeka. Oni su trajna pozivnica da se čovjek zaustavi u žurbi, zastane i vidi gdje je i kamo ide. “Kipeci” su tu da mu ukažu na pravi smjer, da ga ohrabre, da mu daju sredstva kako se kretati životnim putem. Zato “kipeci” uglavnom na poleđini imaju molitve sa zazivima svetima i Bogu za pomoć.
Žaluje jedan pustinjak za Uskrslim jutrima mirisnim cvatom zelenih agava…
Kapelica sv. Roka u Podgrađu u Mariji Bistrici izgrađena je po projektima arhitekta Hermanna Bolléa kada i crkva u Mariji Bistrici, na mjestu barokne kapelice izgrađene 1727. godine. Uz njezinu gradnju vezana je ljubavna legenda.
U samoći svetohraništa Svetac sam moli k’o djetešce u kolijevci za cvat tvoje duše Uskrsla Krista.
Sjećam se iz djetinjstva da su se u mom rodnom zagorskom kraju, Višnjici, Sesvete slavile s posebnom radošću i svečanom ozračju. Danima prije trajale su pripreme. Bilo je tu raznih običaja, no najviše se sjećam toga da su nam stari pričali da za Sesvete svojim domovima navraćaju naši umrli preci. Zbog toga valjalo je na obiteljski stol staviti najbolje što se priskrbilo. A obavezno tu je bilo vino, kruh i kuhani kesten.
Grafika: ljubičastom bojom prikazano područje Hrvatske na kojem se govori kajkavskim jezikom. Kajkavski književni jezik (ISO 639: kjv; kajkavština, kajkavica), nekada jedno od triju glavnih narječja hrvatskoga jezika, uz čakavsko i štokavsko, a danas priznati jezik koji je 12. siječnja…
Bog nikad ne odustaje. Ni od koga. Bili vi stariji ili pak mlađi sin. Sin je sin. Dijete je dijete. A otac ne može voljeti nego bezuvjetno.
I još nešto. Nekim ljudima koje svakodnevice susrećemo, mi bismo mogli biti jedini raj ili pakao koji će za života vidjeti. Ako im već ne možemo pogled usmjeriti na raj, nemojmo prizivati pakao.
