„Tko je očekivao da će kršćanstvo ponovo postati masovnim pokretom, osjećao se prevarenim. No masovni pokreti ne nose u sebi obećanje budućnosti. Budućnost se stvara ondje gdje ljudi u uvjerenjima, koja oblikuju život, nalaze puteve jedni prema drugima. A dobra budućnost raste gdje ta uvjerenja dolaze iz istine i vode u nju.“
„Ako smo prisutni, kao posljedicu ćemo uvijek iskusiti Prisutnost… Mudrost nije u skupljanju više činjenica i podataka… Mudrost je upravo drugačiji način gledanja i poznavanja… Prisutnost jest mudrost! Ljudi koji su potpuno prisutni, znaju kako vidjeti cjelovito, ispravno i istinski. Prisutnost je ono ‘jedino potrebno’… Ona je praktičan svakodnevni zadatak svake zrele religije“ (str. 74-75).
Predavanje (lectio magistralis) kardinala Georga Pella, prefekta Tajništva za ekonomska pitanja Svete Stolice koje je održao na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu 1. lipnja 2015. godine na temu Crkve i čovjeka pred izazovima suvremenoga svijeta i života.
Nema Crkvi života na zemlji bez stalnog mučeništva, bez hrabrih ljudi, potpuno predanih Učitelju, koji su spremni umrijeti za svoje ideale. Uspoređujući mučeništvo svetih Petra i Pavla s našom hrvatskom Crkvom, koja je tolika stoljeća bila mučenik ovih naših prostora, s pravom možemo kazati, da je naša Crkva istinski svjedok i garancija budućnosti, jer je bila spremna i dandanas ima spremnih položiti svoj život za svoju vjeru i Crkvu i svoj dom.
Prema ideologiji o rodu, obitelj se pretvara u mjesto u kojem se pregovara o vlasti; ona više nije osnovna stanica društva, a još manje prostor ljubavi i zajedništva među osobama. Budući da je obitelj bila žarište nejednakosti, prema teoretičarima o rodu, treba izmijeniti odnose moći između muškaraca i žena, također i između dječaka i djevojčica počevši već u osnovnoj školi.
Nakon Konferencije u Pekingu, ono što se radilo prikriveno nastavilo se raditi sve javnije. Tijela OUN-a su se prihvatila definiranja „roda“. Te takozvane definicije ostajale su dugačke i neodređene; one se nezaustavljivo mijenjaju, ali i omogućuju tumačenje koje uključuje spolno usmjerenje i identitet roda.
Povijest nam obilno pokazuje da je deizam otkočio postupak koji je poveo zapadnu civilizaciju, to jest židovsko-kršćansku civilizaciju, od mrtvog Boga i nihilizma XIX. stoljeća, do smrti čovjeka tijekom XX. stoljeća, da bi dogurao do besprimjernog sunovrata obiteljske ustanove, vektora ljudske osobe, u drugoj polovici XX. stoljeća.
Piše: Akademik Ivan Supičić „Spremnost za samo-transcendenciju može biti prepoznata širom svemira. To je zapravo pokretačka sila života i evolucije. Samo oni koji mogu održavati svoj identitet dok usporedno transcendiraju sami sebe imaju izgleda da prežive u procesu evolucije.“ Willigis…
Dvobroj časopisa Hrvatskih studija Kroatologija za 2015. godinu posvećen temi Hrvatska književnost kršćanskoga nadahnuća predstavljen je u povodu manifestacije Noć knjige u petak 22. travnja u knjižnici Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Čovjek Novog doba gradi svoj vlastiti oltar na koji stavlja sebe. Njegov kult je obožavanje sebe, svoga zdravlja i beskonačnog življenja. Tu nema mjesta za ono što je prirođeno krhkoj biološkoj naravi čovjeka, a to su bolest, zlo, nesreća, nemoć i smrt.
