Donosimo opsežan razgovor s isusovcem koji je preveo dokumentarni film “Đavao i otac Amorth” na hrvatski jezik, patrom Sinišom Štambukom. Pater Štambuk unaprijed upozorava kako nije egzorcist niti ima veliko iskustvo na ovom području, ali je dobio poticaj pogledati i prevesti…
Sve države koje se odupiru prionuti uz tu ideologiju odreda se kažnjavaju i izlažu silnim pritiscima kako bi se pod prisilom obvezale da je ugrade u svoj program razvitka.
Uskrsnućem Isusa Krista pali anđeo Sotona zbačen je u podzemlje i on je postao poraženi vječni gubitnik. On iako poražen, ne spava. On i dalje ubire nove žrtve koje uspije svojim lažima obmanuti. On bijaše čovjekoubojica, lažac od početka, kako…
Ako zaista povjerujemo u laž da ga nema, onda nema ni pakla, a ako nema pakla, onda nema ni grijeha, a ako nema grijeha, tada je Kristova smrt na Križu uzaludna. I ne samo to. Tada Isusa Krista nazivamo lažljivcem, jer On govori o paklu koji je pripravljen đavlu i anđelima njegovim (Mt 25,41) i na više mjesta u Evanđeljima opisuje se Njegovo istjerivanje đavla iz čovjeka.
“Sama ideja da će jedna strana organizacija financirati i organizirati grupe u Irskoj kako bi demontirali zaštitu nerođenog djeteta u Irskoj predstavlja brutalno uplitanje i sveukupan prezir prema irskom narodu.“
“Tisuće Iraca su danas živi zahvaljujući tom zakonu“, komentirala je Sherlock. “Osim toga, Irska je pokazala kako je moguće zabraniti abortus i biti lider u svijetu u zaštiti života trudnica.“
Bebe tuljana su zaštićene, a ljudske bebe se ubija… Obvezujemo se na očuvanje čistog zraka, ali smo izostavili borbu protiv slika i medijskih tekstova koji promiču nasilje i ponižavaju ljudska tijela do statusa robova. Stvaramo rapsodije o miru u svijetu, a istovremeno smo pobačajem doveli rat u utrobe majki. Tražimo bratstvo s raznim zemljama, a istovremeno djeci uskraćujemo neotuđivo pravo da znaju tko su im biološki roditelji i žive s njima. Što ćemo odgovoriti kada maleni i najslabiji jednog dana postanu naši tužitelji?
Prema ideologiji o rodu, obitelj se pretvara u mjesto u kojem se pregovara o vlasti; ona više nije osnovna stanica društva, a još manje prostor ljubavi i zajedništva među osobama. Budući da je obitelj bila žarište nejednakosti, prema teoretičarima o rodu, treba izmijeniti odnose moći između muškaraca i žena, također i između dječaka i djevojčica počevši već u osnovnoj školi.
Nakon Konferencije u Pekingu, ono što se radilo prikriveno nastavilo se raditi sve javnije. Tijela OUN-a su se prihvatila definiranja „roda“. Te takozvane definicije ostajale su dugačke i neodređene; one se nezaustavljivo mijenjaju, ali i omogućuju tumačenje koje uključuje spolno usmjerenje i identitet roda.
Povijest nam obilno pokazuje da je deizam otkočio postupak koji je poveo zapadnu civilizaciju, to jest židovsko-kršćansku civilizaciju, od mrtvog Boga i nihilizma XIX. stoljeća, do smrti čovjeka tijekom XX. stoljeća, da bi dogurao do besprimjernog sunovrata obiteljske ustanove, vektora ljudske osobe, u drugoj polovici XX. stoljeća.
“Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom.”
