Jučer je u Napretkovom kulturnom centru održana prodajna izložba radova Učeničke zadruge „DAR-MAR“, učenika Centra za odgoj i obrazovanje u Zagrebu. Članovi Zadruge su sadašnji i bivši učenici škole, a voditelj zadruge su njihovi nastavnici među kojima je i profesorica…
Na sjednici Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta održanom u utorak, 20. ožujka održana je razmjena stajališta sa Zoranom Pažinom, potpredsjednikom Vlade i ministrom pravosuđa Crne Gore. Pažin je u svom izlaganju istaknuo ciljeve i prioritete crnogorske Vlade te se…
Jedno je sigurno, političke stranke dijele zajednički atribut, a to je da su radi ciljeva vođenih niskim porivima spremne odreći se svake vrijednosne, svjetonazorske odrednice u koju su se zaklinjali. Do jučer zakleti prvoborci demokršćanstva, danas podvinuta repa kapitulaciju vlastitog…
Na zagrebačkoj Šalati nalazi se jedna mala uličica. Dugačka je nekih 150 m i u obliku slova ‘L’ kao da se skriva iza jedne ljekarne i dućana. Jedina posebnost vezana za nju jest nesrazmjernost njene reprezentativnosti sa značajem osobe čije…
U srijedu, 24. siječnja 2018. u dvorani Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu održan je tradicionalni godišnji susret s novinarima gdje je predstavljen i 65. broj Napretkovog Godišnjaka. Ovim brojem ujedno je obilježen i Godišnjakov jubilej, 110 godina od izlaska prvog…
Pusta je dakle bajka, da katolici ne mogu istinski ljubiti svog naroda. Takvo što mogu tvrditi samo oni, koji ili ne ljube istine ili špekuliraju serviranjem neistine.
U svetoj misi, ali i u drugim sakramentima i molitvama dopuštamo Bogu, njegovu Duhu da Djeluje u nama, da nas zarazi nesebičnošću. I zato nam ostaje predivna slika primanja Djeteta u naručje; dopuštanje Bogu da uđe u naš život. Tu gestu koja je poglavito majčinska gesta, susrećemo iznimnom snagom i ljepotom baš kod liječnika. Njihov je, vaš je poziv primiti u ruke tek rođeno dijete, ali isto tako primiti i zadnji zemaljski životni dah čovjeka. Pred otajstvom života sve je ostalo manje važno. Ista ljubav koja se divi stvorenomu životu prihvaća i bijedu čovjeka, prihvaća i zaraženost onim što život ugrožava i slijedi poziv biti suradnicima Spasitelja u oslobađanja od svega što priječi radost ili u davanju značenja trpljenju.
Kad je čovjek sveden na proizvod materije koja se igra sâma sa sobom ili je konstrukcija društva, ili ima vrijednost tek kao sudionik na društvenim mrežama, ili pak samo kao onaj koji plaća doprinose, onda je on lišen svoje subjektnosti, svoje osobnosti, zato što je jednostavno iskorišten kao sredstvo industrijske proizvodnje, političke moći ili kao bio-materijal za istraživanje. Iza sjajnoga pročelja vrloga novog svijeta pokazuje se pravi razmjer bijede: samoća, izolacija, duševna patnja, sve veće nasilje i brutalnost, egocentrizam, usmjerenost na koristoljublje i egomansko samoostvarenje, izgubljena osnovna komunikacija u obiteljima.
Nem nikdar pozabil kak sme bili na Kolubare vode. Bila je tam takva bitka da nije bile moči goršu zmisliti. Natirali sme vojsku kej je bježala kej stekla. Onda je najemput zišla zapoved da sme morali zajti h samu vodu i tam stati kej nas nije mogel potrefiti z mašingeverem. Onda je jemput dedek Maks, teri je kre mene stal rekel da je žejen. A kapetan mu je odgovoril da je sramota za cuksifirera teri stoji h vode reči da je žejen. A nam se sijem durila voda, jer je bila sa krvava i hu nje je bile sto i sto mertve i ranjene.
Sam naslov Izložbe postaje zanimljivim pitanjem (Neizliječeni sveci?). Jer, sveci više ne boluju. Ako propadaju naši kipovi, naše dragocjenosti, naša baština, propada puno važnije tkivo; tada smo bolesni mi, vjernici, društvena zajednica, jer nas nagriza duhovna crvotočina koja slabi osjetljivost za vrijednosti. Tako nas ova izložba zaliječenih skulptura pita: Nismo li mi oboljeli: od žurbe, od nemara, od sebičnosti, od bešćutnosti, od vezanosti za prolazno, od nečovječnosti…?
