Dragi čitatelji! Slaveći treću vazmenu nedjelju slušamo evanđelista Luku i njegovo svjedočanstvo o događaju poslije uskrsnuća Kristova i njegovog očitovanja svojim učenicima, apostolima. Isus im progovara riječima radosti i utjehe: „Mir vama!“.
Danas bi tako i svima nama trebale odzvanjati Isusove riječi „Mir vama“ budeći u nama nadu za sigurnošću hoda za Gospodinom, ispunjući nas radošću zbog primljene vjere i potičući nas da je prenosimo dalje svojim življenjem ljudima oko nas. Često nam se čini da smo poput apostola zbunjeni sa sumnjama u srcu i ne znamo kako svjedočiti vjeru, pokazati životom da mi je važan Krist! I apostoli su imali iste sumnje gledajući živoga Uskrslog Isusa ispred sebe svojim fizičkim očima, kako onda ne bi sumnje bile i u nama koji Ga gledamo duhovnim očima proživljavajući događaje o kojima svjedoče sveta čitanja i evađelist Luka u današnjoj nedjelji. Sumnja može doći u svako ljudsko srce i ona ostaje sve do trenutka kada nadvlada zadivljenost događajem susreta s Isusom i oduševi nas za djelovanje.
Dragi prijatelji! Trenutak zadivljenosti Isusom žari naše srce dobrotom, umjerenošću, požrtvovnošću i svime što je dobro na izgradnju čovjeka. Pomaže nam biti čovjekom na Božju sliku – pravedan, Bogobojazan, iskren, vrijedan, pažljiv, dobronamjeran i tako izgrađivati sva svoja djelovanja i življenje uopće bez obzira što, gdje, čime se bavili ili koje zvanje imali.
Tako bi trebalo biti da smo savršeni, ali nismo! Postoji još u nama ljudima preplašenost. Ta preplašenost kao i kod apostola obilježava nas i naše djelovanje kroz pasivnost u nedjelovanju. Plaši nas možda i ono što vjerujemo! A vjerujemo ispravno tek kada je naša vjera čvrsta, bez strahova koji nas uznemiruju i paraliziraju. Nismo uvijek spremni za velika djela koja nam se nude da činimo, jer nismo čvrsti u vjeri, stabilni, ispunjeni i radosni.
Sve oko nas – ljudi i događaji, danonoćno nas zarobljuju lošim porukama, reklamama, događajima, vijestima tako da vjernik i kad hoće vjerovati sumnja. Današnji čovjek izložen je snažnim vanjskim utjecajima, stoga ne čudi da naša duhovnost trpi, postaje sve bljeđa dok ne iščezne potpuno i ostavi čovjeka na milost i nemilost onoga koji želi sve srušiti, a to je zlo koje nam se uvlači u sve pore života.
Dragi čitatelji! Zašto ostajemo preplašeni? Zašto ne dopuštamo da nas uskrsli Isus preobrazi? Što nam još treba da bismo povjerovali? Zar nam povijest spasenja nije dovoljno svjedočanstvo? Zar u svome životu ne prepoznajemo Njegovu ruku, Njegovu milost? Zar u sakramentima ne vidimo Njegovu prisutnost, brigu i ljubav? Ohrabrimo se! Ne bojmo se, nego krenimo poput apostola na put koji će nam po svome Svetom Duhu pokazati. Svjedočimo ga dobrim djelima i ispravnim življenjem po Zapovijedima! Svjedočimo ga radošću koja nas ispunjava i potiče na djelovanje koje ne ostaje samo, već se u zajedništvu oplemenjuje i raste po milosti Božjoj i krjepostima koje nam Bog daruje. Amen.
Vlč. Stjepan