Slaven Letica: UMJESTO ČESTITKE NOVOM PREDSJEDNIKU REPUBLIKE ZORANU MILANOVIĆU

 

Moj povratak iz Kenije u Hrvatsku i povratak Zorana Milanovića iz političkog progonstva na poduzetničkoj „Elbe“ – na Pantovčak

Sinoć sam se nakon 40 dana samo-progonstva (želio sam se odmoriti od hrvatskog medijskog i političkog mazohizma) iz Kenije, preciznije iz Nairobija, vratio u Hrvatsku, uz Zagreb.

Dok sam ja sa mojom „hanumom“ Gogom uživao u svakom dana i noći provedenom u gradu koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1795 metara, udaljen 5.623 kilometra udaljen od Zagreba, hrvatski su „državotvorni“ medijski trudbenici, grlate stranačke vođe HDZ-a i vodstvo naše drage i premile katoličke crkve stvarale moralnu paniku oko mogućnosti dolaska ili povratka „Crvenog“ (Zorana Milanovića) na Pantovčak.

Unatoč silnom trudu koji su uložili u stvaranju i širenju moralne panike, pa i histerije, od povrataka “komuniste“ i „komunista“ na vlast, „Crveni“ je ipak pobijedio. I što sad?

Po povratku u moju i vašu jedinu domovinu, nije mi bi trebalo puno vremena, ni uloženog truda, u čitanje prigodnih osvrta i naslova, pa da zaključim kako je Onaj kojeg su prije mog odlaska u zemlju prvoga čovjeka nazivali „zaštitnikom udbinih ubojica“, „najgorim premijerom u hrvatskoj povijesti“, „lijenčinom“, el bahatijem“ i „zgubidanom“ malo-pomalo počnu „krstiti“ laskavim imenom državnika koji: djeluje razumno, misli pozitivno, daje pametne izjave i intervjue, želi inauguraciju bez pompe itd.

Vlast i vlastodršci oduvijek su fascinirali podaničke umničke duše i srca, a paradigmatični je primjer tog dodvorničko-podaničkog odnosa novinara prema moćnicima, uz istodobni prezrivi odnos prema onima koji gube ili nemaju vlast, moć i novac, ovjekovječen u naslovima prije 205 godina „ugledne“ (ta se riječ danas bez ikakvih mjerila, obzira i skrupula vezuje uz brojne „ugledne znanstvenike“, „ugledne analitičare“, „ugledne kolumniste“ itd.) novine Le Moniteur Universel koja je za vrijeme Francuske revolucije i Napoleonovog poretka, ali i nakon progona Napoleona na Elbu, bila službeni glasnik i propagandna šaka vladajućega režima. Nešto kao HRT danas u Hrvatskoj.

Kad je Napoléon I. Bonaparte 26. veljače 1815. sa svojim pristašama napustio talijanski otok Elbu (u tijeku je bio Bečki kongres svjetskih sila koji ga je službeno proglasio ODMETNIKOM) i krenuo prema Parizu, Le Moniteur Universel objavio je seriju članaka pod znakovitim naslovima: “Ljudožder je napustio jazbinu” (9. ožujka), “Korzikanski monstrum iskrcao se u zaljevu Juan” (10. ožujka), “Tigar je dosegao granice laži” (11. ožujka), “Čudovište je prenoćilo u Grenobleu” (12. ožujka), “Tiranin je prošao kroz Lyon” (13. ožujka), „Uzurpator napreduje prema Dijonu” (14. ožujka), „Bonaparte je samo 60 liga udaljen od glavnog grada. Imao je sreću da izbjegne svojim progoniteljima” (18. ožujka), “Bonaparte napreduje velikim koracima, ali nikada neće stići do Pariza” (19. ožujka), “Napoleon će sutra biti pred našim zidovima” (20. ožujka), “Imperator je ispred Fontaineblea” (21. ožujka), “Njegovo imperijalno i carsko veličanstvo ušlo je u zamak Tuileries, uz oduševljene aklamacije svojih privrženih i vjernih podanika” (22. ožujka).

Kao zgodnu ilustraciju odnosa Hrvata prema vrhovnicima-moćnicima najbolje je navesti sadržaj dviju čestitki koje je nadbiskup metropolit Zagrebačke nadbiskupije kardinal Josip Boznaić uputio danas bivšoj predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović i novom predsjedniku Zoranu Milanoviću.

U vrijeme (20. prosinca 2019.) kad se je još uvijek nadao da će KGK uz njegovu javnu potporu i božju providnost pobijediti „bezbožnog“ Zorana Milanovića, Bozanić joj je uputi osobnu božićnu čestitku punu ufanja u njenu pobjedu: “U ljudskim susretima i čestitanjima prisutan je Bog, koji se u Betlehemu objavio u Djetetu te se puninom svoga božanstva nastanio u našoj povijesti kao Emanuel – Bog s nama. Betlehemski prizor u kojem je novorođeni Isus u središtu ljubavi Marije i Josipa, divljenja anđela i pastira te poklona mudraca, privlačan je nama vjernicima i svim ljudima dobre volje. U ozračju božićne radosti želim Vam obilje snage i Božje pomoći u vršenju odgovorne državničke službe na dobrobit svih građana Lijepe naše. S izrazima ljudske i kršćanske blizine, Vama, Vašoj obitelji i svim suradnicima čestitam Božić te želim blagoslovljenu novu 2020. godinu.”

Nakon što je KGK izgubila, a „Crveni“ dobio izbornu trku u pripetavanju drugog izbornog kruga, nakon očitog iznenađenja i šoka i nakon prespavana tri nemirna dana, kardinal Bozanić je u četvrtak 9. siječnja čestitku uputio izabranom

predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću:

„Cijenjeni gospodine Milanoviću!

Kao zagrebački nadbiskup čestitam Vam na izboru za predsjednika Republike Hrvatske te izražavam najbolje želje za visoku dužnost koja Vam je povjerena.
Crkva poštuje zauzimanje onih koji se radi služenja ljudima posvećuju dobru države. To djelovanje, kojim se preuzima teret ne lake odgovornosti, plemenito je i zaslužuje ohrabrenje i suradnju svih članova i sastavnica društva. Iako su ciljevi Crkve i države različitoga značenja i premda su obje svaka u svom poretku samostalne u djelovanju, one su ipak s različitih naslova u nas uglavnom u službi istih ljudi te su pozvane na suradnju i dijalog da bi se u hrvatskom društvu promicala sloga i pravda, mir i napredak. Taj dijalog teži jačanju međusobnog poštovanja i razumijevanja kao i sprječavanju ili ispravljanju eventualnih nesporazuma, imajući uvijek pred sobom iste interese, a to su ljudi, napose oni najugroženiji, kao i zajedničko dobro.

Izborom za predsjednika povjerena Vam je časna i odgovorna služba koja uključuje brigu za boljitak hrvatskoga naroda i svih građana naše Domovine. Na općeprihvaćenom i čvrstom temelju hrvatskog identiteta, što ga obilježava bogata tradicija prožeta kršćanstvom, moguće je bez bojazni i ugroženosti njegovati slobodu i ljepotu razlika u mišljenjima, pogledima i stvaralačkom življenju te otvorenost za suradnju i prijateljstvo sa svim narodima.

S tim mislima, gospodine izabrani Predsjedniče, zazivam Božji blagoslov na Vas i Vašu službu te zagovor Blažene Djevice Marije, koju naši pradjedovi nazvaše ‘Fidelissima Mater Advocata Croatiae – Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske’.
S poštovanjem,

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački“.

Predsjednički su izbori iza nas. Zoran Milanović uskoro će preuzeti metaforičko „žezlo“ predsjednika Republike.

Na tom položaju problem mu neće predstavljati kritike ljudi koji su narod plašili povratkom Komuniste i komunista na Pantovčak i vlast (oni će nekako pronaći način da mu se umile i dodvore), nego rijetki znanstvenici i umnici koji će njegovu vladavinu mjeriti objektivnim pokazateljima i mjerilima.