Dva izazovna politička igrokaza, koja su nedavno uprizorena u Britaniji i Siriji, pokazala su (1) izostanak politike i u mnogim utjecajnim državama te (2) nastojanje obavještajnih službi, koje su nabujale tijelom Hladnog rata i „rata“ protiv svjetskog terorizma, da nadomještaju usahnulu javnu politiku.
Prvi igrokaz izveden je 4. ožujka u Salisburyju i to iza kulisa. Do dana današnjega (23. travnja) nitko nije vidio ili snimio dvoje Rusa, koji su „trovani, a nisu dotrovani“. Krivnja za trovanje je pripisana ruskoj državi i prije, nego što je počela toksikološka istraga. Unaprijed se znalo čime je dvoje odlutalih Rusa trovano, iako je kasnije dokazano da se ne može odrediti zemlja podrijetla otrova. Rusija nije proizvodila proglašeni otrov, a sve bojne otrove je pod nadzorom UN uklonila 2017. godine. Čak se otkrilo da nije uporabljen otrov, nego sredstvo za omamljivanje. Ruske vlasti nisu imale razlog trovati svoje odlutale građane u Londonu, a možda je Sergej Skripal došao onamo i kao „trostruki“ agent. Ljude se truje samo u Londonu!
Sirijski igrokaz
Pokazalo se da je sirijski igrokaz bio igrani film, koji su za podbadanje američkog predsjednika snimili i 7. travnja pokazali pripadnici „Bijelih kaciga“, koje se ne bave humanitarnim radom, nego izazivanjem ili provociranjem. Da je američki predsjednik naknadno shvatio, da mu je film podvaljen pokazuje činjenica, da u raketnom napadu na Siriju 14. travnja nitko nije poginuo. Ruskim vlastima te putem njih i sirijskima unaprijed su javljena mjesta napada, a američki vojni dužnosnici stalno mijenjaju modele letjelica, koje su nosile rakete bačene u Siriju. U sirijskom slučaju „trovanja“ djece također se može postaviti pitanje o tomu, zašto bi sirijska vojska, koja je nadomak potpunoj pobjedi uporabila bojne otrove.
U oba spomenuta slučaja „trovanja“ zapadni političari i njihovi obavještajci nisu ni znali ni mogli domisliti vjerodostojnu priču. „U laži su kratke noge.“ Hitro su domislili opravdanje za kaznene diplomatske i gospodarske mjere protiv Rusije, kojima se poslušno pridružilo i virtualno hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Razlog ispredanju političkih priča je izostanak stvarne politike. Evo kako je do toga došlo.
Vlast kapitala
Vrsta Homo sapiens je globalizirana, ali u njezinim narodima stvoren je politički vakuum. U svim državama postoji vlast, ali se u malo država vodi politika. U većini država uspostavljena je vlast kapitala, koji daljinski upravlja mjesnim tržištima. Ona određuju sastav i veličinu gospodarstava, koja izravno određuju život naroda. Svijetom vlada kapitalizam. Kapital je u većini država svijeta zamijenio političku vlast. Tržište je zamijenilo politiku, koja je „stavljena na klupu“. Međutim, kapital je samo jedan gospodarski izvor, a gospodarstvo je jedna od četiriju mreža društvenog utjecaja uz politiku, zaštitu i sustav uvjerenja. Kapital kao vlast ne može voditi politiku životnih zajednica. Stoga je prijeka zadaća naroda preuzeti vođenje politike i u državu vratiti politiku.
Narodi su prvi put ostali bez ikakve politike i to upravo u globaliziranom svijetu. Tako nije bilo dosad. Čak je i za vrijeme Hladnog rata postojala politika, ali je bila vođena obavještajnim sredstvima. Poslije Hladnog rata i sloma komunizma SAD nastojale su, ali nisu uspjele, dotadašnji dvostožerni svijet preobraziti u jednostožerni. U početnom razdoblju prelaska u svjetski kapitalizam SAD nastojale su uspostaviti svjetsku hegemoniju, ali su tu zadaću prepustile samom kapitalu, koji uopće nije sposoban voditi politiku. Kapital je svim državama nametao ili kapitalizam ili političku i gospodarsku izolaciju. Liberalizam je bio jedini dopušten sustav uvjerenja, a osorošeni mediji blatili su sve ostale moguće sustave uvjerenja. Pokušaj usiljenog prelaska iz jednoga, propalog, svijeta u drugi, pobačeni, mučno su proživjeli nebrojeni narodi, među njima i hrvatski, ruski, njemački i američki.
Mreža naroda ili životnih zajednica
Međutim, kapital je uspio samo globalizirati našu vrstu. Sad prevagu nad svjetskim tržištem dobiva mreža naroda ili životnih zajednica. Globalnost vrste sili narode na promjenu načela, na kojima se temelje odnosi među državama i na promjenu načela za uređenje političkog sustava, koji uključuje i izborni sustav te uređenje rada političkih stranaka. Dosad je svjetsko tržište pečatilo sudbinu naroda pa ga oni kao mrežu suradnje među gospodarstvima moraju sa sebe zbaciti. Narodi trebaju sami upriličiti izravnu političku i gospodarsku suradnju „države i države“, a za to je potrebno da svaki narod u svojoj državi postavi politički sustav primjeren domaćim prilikama i svjetskim okolnostima te snazi i sastavu domaćeg gospodarstva. Globalnost naše vrste sili narode da se istinski prihvate politike ili vođenja vlastitog skupnog posla. U stiješnjenoj globalnoj vrsti politika se ne može voditi daljinski. Ona se mora voditi iz mjesta. Kapitalizam se mora ukrotiti: zajednice moraju vladati gospodarstvom, gospodarstvo tržištem, a tržište kapitalom.
Ipak, stari svijet se grčevito bori za opstanak. Razbijene prijeglobalizacijske sile raspiruju nove sukobe u svijetu. One rabe metastazirane obavještajne službe, koje se i same bore za opstanak, jer za njih nema mjesta u svijetu suradnje. Izostanak politike onesposobio je za suradnju i mnoge velesile pa za njih postoje samo gospodstvo nad drugim zemljama ili kaos. Pokušaj uspostave gospodstva vodi otporu, a otpor sučeljavanju. Suradnja „države i države“ traži u obje uključene države vođenje politike. Nasreću, u globalnoj vrsti prevagu dobivaju i odnose mnoge velike životne zajednice, kao što su Rusija, Kina, Iran ili Indija, koje su odane bilateralnoj suradnji. To će sve zemlje natjerati na političku i gospodarsku suradnju te posljedično i na povratak domaćoj politici.
Sankcije i protekcionizam
Jedan način stvaranja kavge među državama je uvođenje gospodarskih i političkih sankcija. Drugi je iznenadni protekcionizam ili briga za vlastite proizvodne snage: bez mjesne proizvodnje nema ni ujednačene međunarodne razmjene ulaganja, robe i usluga. Zaštita mjesne proizvodnje uvjet je za razvitak domaćih proizvodnih snaga, za nakupljanje tehnologije i za stvaranje domaće dodane vrijednosti. Neujednačenost u tehnološkoj razini i u proizvodnosti gospodarstva izvor je gospodarskog imperijalizma. Međutim, lijepljenje sankcija drugim državama i gospodarstvima potiče upravo u „kažnjavanim“ zemljama poduzetnost, radi čega se i uvodi protekcionizam. Sankcije jednih zemalja rađaju protekcionizam u drugima.
Izostanak politike u Hrvatskoj te sklonost za ispredanje priča i pripravnost za kažnjavanje Rusije najbolje pokazuje to, što hrvatske izabrane „političke“ vlasti ništa ne poduzimaju, da se zaustavi europski projekt potpune zamjene pučanstva na hrvatskomu povijesnom životnom prostoru. Najveća nevolja hrvatske zemlje je to, da ona ostaje bez domaćeg pučanstva, a da bi se u nju trebalo nastaniti pučanstvo ponajprije iz Azije i Afrike. Najžešće, goruće i prijeko političko pitanje Hrvatske je: Zašto izabrane hrvatske vlasti ništa ne poduzimaju, da se Hrvati spase za Hrvatsku?