Pusta je dakle bajka, da katolici ne mogu istinski ljubiti svog naroda. Takvo što mogu tvrditi samo oni, koji ili ne ljube istine ili špekuliraju serviranjem neistine.

Isus Krist utjelovljena Božja Riječ, ¸Emanuel, Jaganjac Božji, Mesija, prorok, pastir, spasitelj i otkupitelj, utemeljitelj Kršćanstva, Isus iz Nazareta, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, Druga Božanska Osoba, Učitelj, sve su to imena za čovjeka koji se rodio prije dvije tisuće godina…

“Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta… Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” Ove evanđeoske riječi možemo shvatiti kao pohvalu…

Nedavno sam shvatio, kada mi je Gospodin Isus pokazao, kako teško može čovjek sagriješiti grijehom propusta; ne držeći obećanja dana na djetetovom krštenju, ne dovodeći Mu djecu, ne učeći ih molitvama, ne govoreći im o Bogu, a osobito ne dovodeći…

Dok sam tako stajala i promatrala prolaznike, pažnju mi je na neki osobit način privukla jedna slučajna prolaznica – mama, koja je držala za ruku svoju kćerku i to što me na osobit način dotaklo bilo je držanje te žene!

Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjur juhe jedina toplota koja postoji.

Kao da je srce za nešto drugo stvoreno!? Sva svrha srca je u tome da se nesebično potroši. Ono je kolodvor koji živi dokle god ima susreta, dokle god se prolazi njime, čeka, strepi, moli, tuguje, odmara u bezbrižnom promatranju raznobojnih vlakova koji prolaze njime. Kad nestane susreta, kad vlakovi prestanu stizati i odlaziti, kad nestanu s njega glasovi, tad kolodvor zamire. Postaje pust. Tmuran. Oko njega se počnu motati sumnjivi likovi zlokobna izgleda.

Kad bi ljudi pisali blaženstva, drugačije bi ih sastavili. Zapravo, već su ih i sastavili: blago bogatima, lijepima, zdravima, snažnima, onima koji rade što hoće (ili ne rade ništa); blago onima koji malo rade, a imaju masne dohotke; blago bezobzirnicima…

Poželim nekad da sam pjesnik: kroz stih izraziti svoju bol. Voljela bih da nisam sama: s drugim sjesti za jedan stol.

Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena servirala večeru, primio sam je za ruku i rekao: Moram ti nešto reći. Sjela je i jela u tišini. Primijetio sam bol u njenim očima. Odjednom nisam znao kako otvoriti…