Alen TOMIĆ: Gorčina kruha (Priča o selu)

Kruh je više od simbola, kruh je oličenje života sa svim njegovim isprepletenostima, usponima i padovima, nedorečenostima, slučajnim podudarnostima i neočekivanim izljevima milosrđa. On je religijski gledano naš svagdašnji saveznik i svjedok trudbeničkog htijenja; znanstveno gledano njegova prisutnost omogućava domestikaciju naših nomadskih lutanja i pripitomljavanje čovjekova vječnog traženja pod okriljem topline ognjišta.

fotografija: Dražen Zetić

Tekstura kruha je dvoslojna; izvana nailazimo na hrskavo otvrdnjelu koru, prodirući u dubinu svjedočimo nezasitnoj mekoći; složenost kruha svakim se zalogajem  otkriva kao neponovljivo iskustvo postojanja. Iako skroman i kulinarski jednostavan, okus kruha je okus života, njegova slast nadahnuće, a u ustima se razlama s riječima i proizvodi zalogaj pun strepnje, zahvalnosti i nadanja. Lomljenje kruha, naizgled proturječno, ne stvara podjelu, nego tvori jedinstvo, povezuje usprkos različitostima i okuplja oko jednoga. Naši zalogaji nisu besmisleno otvaranje usta, a pomicanje usana i titranje čeljusti više su od puke geste gutanja. Simbioza čovjeka i kruha civilizacijski je odraz poznavanja prirode, sjetvenih i žetvenih ciklusa, obrade i uporabe raznovrsnih tehnika i materijala, ustoličenje duhovnosti kao smislene komunikacije između čovjeka i svijeta i nadasve prožimanja svega onoga što posredstvom humanog pečata može postati unutarnjim iskustvom stvaranja života. Kruh je više od simbola, on je oličenje nijansirane isprepletenosti svega što jest.

Zetićeva Gorčina kruha upravo je svjesna svega ovoga, ali i više od toga. Autor se već pri odabiru naslova ciklusa fotografija upušta u oksimoronsku pustolovinu obračuna s proturječnostima. Ističući gorčinu kao jedno od obilježja kruha on svjesno proširuje duhovno-kulturnu dimenziju prisutnosti kruha u ljudskom okruženju. Gorčina nije predmet okusa, ona je proces stvaranja uvjeta po mjeri čovjekovih nadanja, ona je težački krik mukotrpne upornosti i hrabrog ustrajanja. Gorčina se preobražava u svojevrsnu slast, omamljujuću nasladu uslijed uspješnog obračuna s naizgled otežavajućim uvjetima života. Ovoj naslovnoj jezičnoj proturječnosti Zetić je nastojao dati smisleni vizualni oblik pomoću pomno odabranih motiva iz riznice seoskog života: prikazati svu težinu kao ljepotu od koje se živi i muku iz koje se stvara. Kao temeljni fotografski izraz Zetić rabi detalj, isječak iz kulturnog bogatstva tradicije. Živost prizora ostvaren je fotografskom vještinom usmjeravanja pogleda na ono sićušno, fragmentarno rascjepkano koje u svojoj skromnosti iznova oživljava skrivenu ljepotu cjeline.

Poput naslovne proturječnosti Zetićev fotografski oksimoron u onome sićušno beznačajnom nastoji propitivati izvorni smisao dramatičnosti trenutka. Njegove fotografije su stoga više misaoni i filozofski poticaji duha, a manje osjetilni podražaji oka. Ispitati elementarnu građu svijeta pod okriljem gorčine kruha kao simbola (seoskog) života, rabeći pritom upečatljivi kolorit i dovodeći magičnost detalja do usijanja, Zetićev je prepoznatljivi umjetnički način komunikacije s promatračem: on ga želi dovesti do ključnog egzistencijalnog pitanja ukazujući mu na široku lepezu mogućih odgovora. Zetićeva fotografska tehnika odraz je filozofskog i duhovnog promišljanja odnosa čovjeka i svijeta. Iza objektiva se ne krije obični kroničar, već umjetnik u službi pronalaženja novih putova ususret jednostavnosti, običajima i gorkoj slasti ljepote.

Gorčina kruha uprizoruje raznolikost. Tematski vezan za arhetipske elemente seoskog života, ovaj nas ciklus fotografija uvodi u pustolovinu otkrivanja svijeta prikazujući ono općepoznato upornom svježinom onoga skrivenog, prenaglašavajući detalj Zetić uspostavlja poveznicu između tradicionalnog i suvremenog, most između onoga što nasljeđujemo i načina na koji naslijeđeno nastavlja svoj život u nama. Kruh biva sveopćom metaforom tradicijskih komponenti čovjekova oblikovanja životnog prostora, a gorčina svjedokom upornosti i predanosti, svjedokom trudbeničkog htijenja blagoslovljenog zebnjama i nadanjima.