Odilon-Gbènoukpo Singbo: Blagoslov nevidljivoga

Današnja čitanja opisuju tragediju koja se događa Božjem sluzi. Točnije u prvom čitanju čujemo kako je prorok zasut klevetama mnogih, okružen je užasom. Čak dodaje da su njegovi nekadašnji prijatelji sada jedva čekali njegov pad.

No, prorok ne gubi nadu u Božju blizinu i pomoć. Na taj način nam poručuje da bez obzira na količinu drame koja se odvija u našem osobnom ili društvenom životu, prvi i osnovni stav Kristova učenika je pouzdanje u Boga, možda nevidljivoga, ali ipak djelotvornoga: „Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!“

To je stav kada nam stvari nisu i dalje jasne, kaka smo opterećeni ovih dana raznim podacima i brojkama zaraženih ili umrlih. Naša svakodnevica se odigrava uglavnom u čekanju novih podataka, informacija i uputa. Zbog snage onog nevidljivog, ali čiji je efekt opipljiv. Ne vidimo to maleno, okruglo i čudnovato, ali ga jako osjećamo premda ne znamo kojim osjetilom.

Ovdje ustanovljujemo: nije snažno samo ono što vidimo, snažnije je čak ono što gotovo nikada ne vidimo. Postoje zaista stvari u stvorenom svijetu koje nikada nećemo vidjeti. Ostaje nam samo milost osjećaja. Ponekad znamo, a često puta ne znamo kojim osjetilom. Pandemija nam je donijela blagoslov nevidljivoga. Da, nevidljiv je poput ljubavi, poput radosti, poput mržnje, poput tuge, poput čežnje, a opet više nego sve to skupa, jer barem znamo zašto i kako osjetimo ljubav, radost, mržnju itd. Blagoslov nevidljivoga pokazuje da nemamo sve pod kontrolom i da naša znanost, naše tehnologije koliko god napredne bile, ne znaju sve, ne mogu sve (pred)vidjeti. I tu dođemo do druge dimenzije blagoslova nevidljivoga, a to je blagoslov nepredvidljivoga.

U Zagrebu smo imali priliku opipati snagu tog nepredvidljivoga – potresa. Seizmolozi kažu da se zna da će kad-tad zatresti, ali se ne zna točno kada i u kojoj mjeri će se to dogoditi. Ljudski život je prepun iznenađenja. No, kada nam se dogodi ovakvo iznenađenje, onda trebamo samo reći Bože hvala ti što znanost ne može sve (pred)vidjeti.

Nismo, dakle, programirani roboti koji bi samo tako plesali na zvuk bubnjeva svemoćne znanosti. Osim blagoslova znanosti, postoji i blagoslov nevidljivoga i nepredvidljivoga koji poručuje: Čovječe, postoji puno toga što nadilazi uske okvire tvoje pameti i poziva te na poklonstvo i na oslobađajuću ovisnost o „Stvoritelju neba i zemlja, svega vidljivoga i nevidljivoga.“ To „puno toga“ izmiče našoj kontroli poput Isusa u današnjem evanđeoskom odlomku: „Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.“ No, upravo kada se dignu na nas razne razorne sile, jedini vrijedan izbor je usmjeriti pogled prema Bogu i povjerovati u njega kao ono veliko mnoštvo iz današnjeg evanđelja.

U ovom vremenu kada pred snagom nevidljivoga i nepredvidljivog zapadni svijet djeluje nesložno i desolidarizirano, poruka je jasna: Bez povratka Bogu nema povratka čovjeku, bez vjere, nema istinskog i dugoročnog ljudskog zajedništva i solidarnosti. Stoga bismo svi mogli danas poput psalmista moliti:

U nevolji zazvah Gospodina

i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu,

i vapaj moj mu do ušiju doprije.