Hrast u žiru
„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušićino zrno i posije ga na svojoj njivi. Ono je doduše manje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća.“ (Mt 13.44) – Tata! Tata! Vidi što sam našao! –…
„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušićino zrno i posije ga na svojoj njivi. Ono je doduše manje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća.“ (Mt 13.44) – Tata! Tata! Vidi što sam našao! –…
Vinagorska župa Pohoda Blažene Djevice Marije svečano je proslavila svoje župno proštenje tradicionalno prvu nedjelju u srpnju. Svečana proslava započela je već u subotu, 2. srpnja, pucanjem članova udruge “Vinagorska kubura“ i pobožnošću svete krunice, nakon koje je uslijedila sveta…
Učestale pojave nadriliječništva koje se registriraju u zadnja dva desetljeća Hrvatskoj, puzećim se načinom djelovanja involviraju kao tobožnje uspješne metode u prevenciju i u liječenje djece. Svojim negativnim ishodom čine od djece – žrtve. Smatramo da se s djecom, osobito bolesnom, ne može i ne smije manipulirati. I da ih, naravno, treba zaštiti, ponekad čak i od vlastitih roditelja.
Nema Crkvi života na zemlji bez stalnog mučeništva, bez hrabrih ljudi, potpuno predanih Učitelju, koji su spremni umrijeti za svoje ideale. Uspoređujući mučeništvo svetih Petra i Pavla s našom hrvatskom Crkvom, koja je tolika stoljeća bila mučenik ovih naših prostora, s pravom možemo kazati, da je naša Crkva istinski svjedok i garancija budućnosti, jer je bila spremna i dandanas ima spremnih položiti svoj život za svoju vjeru i Crkvu i svoj dom.
Da, majke znaju. One osjećaju. Otkucaji djetetova srca koje se stapalo u simfoniju života s otkucajima njezina srca, ne kidaju se. Nadilaze zapreke prostora i vremena. Ta čudesna tajna života ne može se opisati, ostaje izazivati ljudski um, ostaje kao zadnja brana pred napadima sebičnosti pod kojom je čovjek kadar pogaziti i pohuliti na sve što je sveto i vrijedno.
„U vremenu teško narušenih međuljudskih odnosa, humanitarno djelovanje blaženoga Alojzija Stepinca pokazuje nam smisao čovjekoljublja u svojoj raskoši i punini“, kazala je te podsjetila kako je bl. Stepinac vjeru konkretizirao u ljubavi prema bližnjemu. „U tom segmentu možemo prepoznati njegovu veličinu – što je uvijek imao otvorene oči i srce za najslabije, najranjivije i najugroženije, pokušavajući im ublažiti boli i patnje, a ne bojeći se pritom riskirati i vlastiti život“, rekla je Petir otvarajući konferenciju.
Prema ideologiji o rodu, obitelj se pretvara u mjesto u kojem se pregovara o vlasti; ona više nije osnovna stanica društva, a još manje prostor ljubavi i zajedništva među osobama. Budući da je obitelj bila žarište nejednakosti, prema teoretičarima o rodu, treba izmijeniti odnose moći između muškaraca i žena, također i između dječaka i djevojčica počevši već u osnovnoj školi.
Nakon Konferencije u Pekingu, ono što se radilo prikriveno nastavilo se raditi sve javnije. Tijela OUN-a su se prihvatila definiranja „roda“. Te takozvane definicije ostajale su dugačke i neodređene; one se nezaustavljivo mijenjaju, ali i omogućuju tumačenje koje uključuje spolno usmjerenje i identitet roda.
Povijest nam obilno pokazuje da je deizam otkočio postupak koji je poveo zapadnu civilizaciju, to jest židovsko-kršćansku civilizaciju, od mrtvog Boga i nihilizma XIX. stoljeća, do smrti čovjeka tijekom XX. stoljeća, da bi dogurao do besprimjernog sunovrata obiteljske ustanove, vektora ljudske osobe, u drugoj polovici XX. stoljeća.