Leonardo Boff: Pitanje Next Big One (NBO)!?

Mnogi su jasno predvidjeli: nakon koronavirusa više neće biti moguće nastaviti projekt kapitalizma kao načina proizvodnje, niti neoliberalizma kao njegovog političkog izraza. Kapitalizam je dobar samo za bogate, za ostale je čistilište ili pakao, a po prirodi rat bez predaha. 

Ono što nas spašava nije konkurencija – njegov glavni pokretač – već suradnja, niti individualizam – njegov kulturološki izraz – već međuovisnost svakog muškarca i svake žene s čitavim čovječanstvom.

No prijeđimo na središnju točku: otkrili smo da je vrhovna vrednota život, a ne nakupljanje materijalnih dobara. Ratni aparat kojim raspolažemo, sposoban uništiti život na Zemlji, pokazao se smiješnim pred nevidljivim mikroskopskim neprijateljem koji prijeti cijelom čovječanstvu. Može li Next Big One (NBO) kojeg se biolozi plaše biti “sljedeći veliki virus” koji će uništiti budućnost života? Ne mislimo tako. Nadamo se da Zemlja još uvijek ima suosjećanje za nas te da nam daje samo svojevrsni ultimatum.

S obzirom da virus koji nam prijeti dolazi iz prirode, socijalna izolacija nam nudi priliku da se zapitamo: kakav je bio i kakav bi trebao biti naš odnos s prirodom i općenito prema Zemlji kao Zajedničkom Domu? Medicina i tehnika, iako vrlo potrebne, nisu dovoljne. Njihova funkcija je napadanje virusa do istrebljenja. Ali ako nastavimo napadati živuću Zemlju, “našu kuću s jedinstvenom životnom zajednicom”, kako kaže Zemaljska povelja (Uvod), ona će opet udariti s drugim smrtonosnim pandemijama, sve do one koja će nas istrijebiti. 

Događa se da većina čovječanstva i šefova država ne shvaćaju da smo u šestom masovnom izumiranju. Do sada se nismo osjećali dijelom prirode, pa ni njezinim svjesnim dijelom. Naš odnos s njom nije odnos koji imamo sa živim bićem, Gajom, koja ima vrijednost u sebi i koja se mora poštivati, već puko korištenje za naš komoditet i za naše bogaćenje. Nasilno iskorištavamo Zemlju do te mjere da je 60% tla erozivno, u jednakom omjeru i tropske šume, te izazivamo nevjerojatno uništenje vrsta, između 70 i 100 tisuća godišnje. To je trenutna stvarnost antropocena i nekrocena. Nastavljajući ovim putem doći ćemo do vlastitog nestanka.

Nemamo druge alternative nego da, po riječima papine enciklike “o brizi za Zajednički Dom”, učinimo “radikalno ekološko obraćenje”. U tom smislu, koronavirus nije kriza kao bilo koja druga, već izražava zahtjev za prijateljski i pažljivi odnos s prirodom. Kako se to može ostvariti u svijetu koji iskorištava sve ekosustave? Nema gotovih projekata. Svi ih traže. Najgore što bi nam se moglo dogoditi bilo bi da se nakon pandemije vratimo na prethodnu situaciju: tvornice koje proizvode punom brzinom i s minimalnom ekološkom pažnjom. Znamo da velike tvrtke organizirano nadoknađuju izgubljeno vrijeme i profit. 

No mora se priznati da ta ekološka pretvorba ne može biti trenutna, već postepena. Kada je francuski predsjednik Macron rekao da je “pouka pandemije da postoje robe i usluge koje je potrebno ukloniti s tržišta”, izazvao je neposrednu intervenciju desetaka velikih ekoloških organizacija, kao što su Oxfam, Attac i druge, koje su zatražile da se 750 milijardi eura Europske središnje banke namijene saniranju gubitaka poduzeća iskoriste za socijalnu i ekološku pretvorbu proizvodnog aparata u interesu veće pažnje prema prirodi, za više pravde i socijalne jednakosti. Logično, to će se postići samo širenjem rasprave, uključivajući sve stvarnosti, od popularnog sudjelovanja u znanosti do pojave kolektivne svijesti i odgovornosti. 

Moramo biti potpuno svjesni jedne stvari: porastom globalnog zatopljenja i porastom svjetske populacije, devastirajući prirodna staništa, približavajući na taj način ljude životinjama, potonje će prenijeti više virusa na koje nećemo biti imuni, a koji će u nama otkriti nove goste. To će dovesti do razornih pandemija. 

Bitna i neotuđiva točka je nova koncepcija Zemlje, ne više kao globalnog tržišta koje nas postavlja kao svoje gospodare (dominus), izvan i iznad njega, već kao super živuće biće, sustav, samoreguliran i sposoban za auto-rekreiranje, čiji smo svjesni i odgovorni dio, zajedno s drugim bićima kao braćom (frater). Za prijelaz s dominus (vlasnika) u frater (brata) trebat će nam novi um i novo srce, odnosno Zemlju uspjeti vidjeti na drugačiji način te moći srcem osjetiti našu pripadnost njoj i Velikom Svemiru. Uz to, trebamo imati i osjećaj povezanosti svega i čitavog čovječanstva te kolektivnu odgovornost prema zajedničkoj budućnosti. Samo ćemo na taj način doći do, kako predviđa Zemaljska povelja, “održivog načina života” i jamstva budućnosti života i Majke Zemlje. 

Trenutna faza društvenog distanciranja može značiti svojevrsno reflektirajuće i humanističko povlačenje u razmišljanje o tim stvarima i o našoj odgovornosti pred njima. Hitno je i vremena je malo, ne smijemo zakasniti. 

* Leonardo Boff je o ovoj tematici napisao: Como cuidar da Casa Comun, Vozes 2018. i A opção Terra: solução da Terra não cai do céu, Record 2009.

Fratellanza umana (05.05.2020.)