Matica hrvatska i Franjo Tuđman

Suočen s ideološko-politički motiviranom degradacijom na znanstvenom i društvenom planu, Tuđman se sredinom 1960-ih okreće prema Matici hrvatskoj, koju je smatrao stupom hrvatske nacionalne misli

0

Suočen s ideološko-politički motiviranom degradacijom na znanstvenom i društvenom planu, Tuđman se sredinom 1960-ih okreće prema Matici hrvatskoj, koju je smatrao stupom hrvatske nacionalne misli

U povijesti Matice hrvatske važnu su ulogu imali mnogi hrvatski uglednici koji su na razne načine gradili Maticu hrvatsku, pomagali i učvršćivali njezin rad, a Matičina je povijest istovremeno i povijest kulturnoga i ukupnoga stvaralaštva takvih pojedinaca. U vremenu kad se uz dvadesetu godinu njegova preminuća prisjećamo jednoga od takvih pojedinaca, prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, osvrnut ćemo se na njegov bogati rad u Matici hrvatskoj.

Među Matičine članove radnike Franjo Tuđman primljen je na sjednici upravnog odbora Matice hrvatske 31. siječnja 1964. Premda nije izravno sudjelovao u izradi Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika napisane u Matici hrvatskoj 1967, nakon njezine objave u okviru obračuna Vladimira Bakarića i Miloša Žanka s priređivačima, potpisnicima i pristašama Deklaracije, Tuđman zbog isforisirane optužbe za propuste u vođenju Instituta za historiju radničkoga pokreta podnosi ostavku na mjesto direktora Instituta i odlazi u mirovinu. Budući da je CK Saveza komunista Hrvatske 20. travnja osudio glavna žarišta izrade i prihvaćanja Deklaracije (MH, DHK, Matica hrvatskih iseljenika i Institut za historiju radničkoga pokreta), Tuđman se našao među onima koji su „kažnjeni“ izbacivanjem iz SKH.

Suočen s ideološko-politički motiviranom degradacijom na znanstvenom i društvenom planu, Tuđman se okreće prema Matici hrvatskoj kao jedinome mjestu gdje će se moći znatnije ostvarivati hrvatski kulturni i nacionalni identitet, ali i ustanovi koja će prihvatiti njegov znanstveni i društveni rad. U Matici ubrzo pronalazi istomišljenike u glavnom uredniku Vlatku Pavletiću i Matičinim dužnosnicima Petru Šegedinu, Šimi Đodanu i Većeslavu Holjevcu. Prema Pavletićevim sjećanjima njih su petorica činila svojevrsnu „konspirativnu petorku“, koja je razrađivala i taktiku djelovanja i programsku strategiju MH. Tuđmanov značajniji znanstveni rad u Matici započinje sljedeće godine, 1968, kad je objavio dva rada u Matičinoj periodici. To su Raspre о uzrocima sloma monarhističke Jugoslavije i о pretpostavkama razvitka narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj i Velike ideje i borba malih slavenskih naroda za nacionalnu slobodu. Tim je radovima priskrbio pozornost stručne javnosti, Matičina članstva i šireg čitateljstva, a to mu je ujedno omogućilo polagani ulazak u Matičina upravna i radna tijela.

Tijekom godine 1969. Franjo Tuđman intenzivno je radio na dovršetku knjige Velike ideje i mali narodi. Ogledi i rasprave, objavljene potom u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, koja se smatra njegovim ponajvažnijim otisnutim djelom politološke problematike.

Na sastanku Izvršnog odbora MH 22. listopada 1970. predlaže osnivanje Tribine Matice hrvatske s obrazloženjem da bi na taj način Matičini članovi radnici „imali mogućnost da u predavanjima iznašaju svoje stavove i komentare povodom različitih društvenih akcija“, Matica bi time mogla utjecati „na formiranje javnog mišljenja u Zagrebu“ te bi „dobila na popularnosti“.

Četvrtoga prosinca 1970. na sjednici upravnog odbora MH Franjo Tuđman izabran je za predsjednika Matičine Komisije za hrvatsku kulturnu i političku povijest. Da je tu obvezu (i funkciju) ozbiljno shvatio i da je vidio da Matica može podnijeti važnu funkciju za učvršćivanje hrvatskoga nacionalnog identiteta, svjedoči njegov govor prilikom konstituiranja Komisije (22. siječnja 1971) kada je izrekao i ove misli: „Hrvatska historiografija u istraživanju hrvatske povijesti, posebno najnovije, na nedovoljnoj je visini, kako u smislu obuhvatnosti, tako i u davanju ocjena i tumačenju mjesta i povijesne uloge Hrvatske u povijesti naroda Jugoslavije. Stoga je zadaća Matice hrvatske da ispravi takav tretman i pristup hrvatskoj povijesti, da inicira i koordinira izučavanje povijesti. Komisija posebnu pažnju treba da posveti kritičkoj analizi školskih udžbenika za povijest, jer je tu stanje alarmirajuće s obzirom na način i sadržaj koji se prezentira mladim naraštajima.“ Potom je predložen i za člana uredništva Hrvatskoga tjednika.

Uslijedila je te godine Tuđmanova izrazito velika i značajna izdavačka aktivnost pa je tako 1970. u Matici hrvatskoj objavio drugo izdanje knjige Velike ideje i mali narodi i članke Hrvatski revolucionar i političar Većeslav Holjevac te Hrvatska politika u prvim godinama borbe protiv vidovdanskog centralističko-hegemonističkog poretka.

Njegova će aktivnost biti osobito velika 1971. pa tako 16. travnja izlazi prvi broj Hrvatskoga tjednika sa znamenitim Proslovom Igora Zidića (dio o kulturi), Hrvoja Šošića (gospodarstvo) i Franje Tuđmana (politika). Glavna je Tuđmanova političko-programatska misao izrečena u Proslovu da se „u današnjem povijesnom razdoblju pred hrvatski  narod – kao glavna zadaća – nedvojbeno ističe dovršenje duhovne i teritorijalne integracije njegova nacionalnog bića“, odnosno „konstituiranje njegove državnosti“ koje „nije samo potreba oživotvorenja njegove stvarne ravnopravnosti i suverenosti u SFRJ, nego i pretpostavka budućnosti te zajednice“.

Isti dan Matica hrvatska objavljuje izjavu kojom se odriče Novosadskoga dogovora o jeziku i pravopisu. Tuđman je jedan od suautora te izjave (uz Frangeša, Jonkea, Selema i Ladana). Također, jedan je od autora Matičine Izjave o pripremama za popis stanovništva.

Matica kao okupljalište hrvatskih intelektualnih sila

Treba istaknuti još neke Tuđmanove aktivnostiKao Matičin dužnosnik 27. travnja drži predavanje za studente Studentskog doma Sava (danas SD Stjepan Radić) s temom Hrvatska državnost i ustavne promjene u kojem, među ostalim, razlaže i razloge Radićeve smrti, tvrdeći da je Radić bio ubijen zbog toga što nije htio glasati za zajam za izgradnju pruge Beograd – Bar. Po Tuđmanu, život hrvatskog naroda u zajednici sa srpskim u staroj Jugoslaviji i poslije rata naučio je Hrvate oprezu koji bi trebalo imati na umu i raspravama o amandmanima, jer „nema ni jedne zajednice koja ne želi svoju suverenost, svoje mjesto pod suncem i svoje članstvo u organizaciji UN-a“.

Kao izaslanik Matičine uprave 27. lipnja sudjeluje na osnivačkoj skupštini OMH u Krapini, gdje drži čuveni i poslije u optužnici često navođen govor. U tom je govoru Tuđman „Maticu hrvatsku označio stupom hrvatske nacionalne misli, stjecištem okupljanja svih naraštaja i estetskih pravaca, svih umnih, intelektualnih sila hrvatskoga naroda, koje za cilj imaju rješavanje njegovih krupnih sudbinskih pitanja.“ Nema sumnje da je Matica u njegovim mislima preuzela i ulogu političke stranke, što je u jednopartijskoj državi moralo biti proskribirano.

U govoru se Tuđman usredotočio na pet glavnih tema:

a) Matica hrvatska u životu hrvatskog naroda u prošlosti i suvremenosti:

„Matica hrvatska bijaše uvijek među prvim institucijama hrvatskog naroda koja je okupljala razvedene umne i fizičke sile hrvatskog naroda i upućivala ih na interese i sudbinu svoga naroda. Tom njezinom povijesnom ulogom predodređena je i uloga Matice hrvatske u ovo naše današnje doba. Budući da je državno-pravni položaj Hrvatske u novije doba bio takav da je sputavao i kočio kulturni i svaki drugi razvitak svoga naroda, prirodno je bilo da se Matica hrvatska kao stjecište hrvatskih umnih snaga nalazila u gotovo tako reći opor­benjaštvu prema toj politici koja nije dozvoljavala hrvatskom narodu da se konstituira kao potpuno suvereni narod u svojoj državi.“

b) MH kao središte intelektualnih sila:

„Matica hrvatska kao najstarija kulturna institucija svoga naroda i članovi Matice hrvatske kao kulturni znanstveni i prosvjetni radnici ne mogu biti izvan svih onih zbivanja i kretanja koja se događaju pred našim očima. Oni su kao institucija i kao pojedinci po naravi svoga poziva u središtu zbivanja svoga naroda i njezini članovi kao pojedinci i Matica kao cjelina zalagat će se uvijek za dobrobit svoga naroda, zalagat će se uvijek za pobjedu najprogresivnijih ideja u životu svoga naroda.“

c) Zadaća Matice hrvatske:

„(…) stoga u današnje doba hrvatski narod ima ponovno povijesnu šansu koju međutim ne smije ispustiti iz svojih ruku i za koju se mora boriti prije svega i kulturnim i znanstvenim metodama, a zatim političkim i svim drugim. Smatram da je zadaća Matice u cjelini da doprinese toj pobjedi hrvatskog duha, a da će toj misli, toj ideji hrvatskog nacionalnog bića da izbori svoje mjesto pod suncem, da izbori svoju suverenost, da će toj ideji i toj misli pridonijeti i ovaj ogranak u Krapini…“

d) Problem bratstva i jedinstva:

„Matica hrvatska uvijek se suprotstavljala i suprotstavlja se … svim tendencijama da se pod vidom bratstva i jedinstva hrvatskom narodu nameće hegemonija pod bilo kakvim zastavama.“

e) Pitanje hrvatske državnosti:

„Narod bez povijesti ne može ni imati ni sadašnjost, ni budućnost. To su neprijatelji hrvatskog naroda, hegemonisti i unitaristi različitih boja vrlo dobro osjetili, bolje nego mnogi političari koji nisu bili dorasli svojim zadaćama, pa su i težili upravo zato da bi mogli vladati nad hrvatskim narodom, težili su ne samo od odnarođivanja hrvatskog naroda različitim političkim prisilima, nego su težili odnarođivanju hrvatskog naroda prije svega sredstvom oduzimanja hrvatskom narodu njegove povijesne svijesti. Mi za čovjeka koji ne zna svoju prošlost kažemo da je luđak, a hrvatski narod, rekao je jedan od velikih hrvatskih političara, nije luđak da zaboravi svoju povijest, hrvatski narod je bio jedan gotovo jedini slavenski narod koji u tijeku 1300 godina svoje povijesti na ovom slavenskom jugu nikada potpuno nije izgubio svoju državnost.“

Progoni matičara 1971.

Tijekom jeseni Tuđman aktivno sudjeluje u radu Komisije za ustavne amandmane Matice hrvatske koja sastavlja izvornu, a potom i redigiranu inačicu Prijedloga izmjena i dopuna na novi nacrt svih 35 ustavnih amandmana „koji se sadržajno i po tendencijama suštinski razlikuje od zvaničnog prijedloga nacrta ustavne komisije Sabora SRH“.

Na sastanku s vodstvom SHK i proširenim Predsjedništvom SKJ u Karađorđevu 1. prosinca 1971. Josip Broz Tito napada Maticu hrvatsku kao svjesno orijentiranu i organiziranu antisocijalističku i kontrarevolucionarnu „paralelnu partiju“ i „opasno središte i protukomunističkoga i protudržavnoga djelovanja u Hrvatskoj“ te da se njezina djelatnost u tom smjeru (stvaranje druge države „tipa Pavelića“) mora zaustaviti i sankcionirati putem „unutrašnje diferencijacije“ (tj. uklanjanja) njezinih dužnosnika i članova koji stoje na nacionalističkim i šovinističkim pozicijama. Tito je pokušao riječima oprezno formulirati, jer „kad bi se“, riječima Titove optužnice, „donijela odluka da zabranimo Maticu imali bismo halo u Hrvatskoj, imali bismo veoma teške posljedice“. Stoga, taktizira Tito, protiv Matice „ne valja ići frontalno nego selektivno“ (Jozo Ivičević). Za provedbu Brozove zamisli (politička čistka u MH uz policijsko i sudsko sankcioniranje urotničke, kontrarevolucionarne skupine u MH) zaduženi su Matičini partijci, Izvršni komitet CK SKH na čelu sa sekretarom Komiteta Josipom Vrhovcem, policijski i pravosudni organi SR Hrvatske.

Nekoliko dana poslije (4. prosinca), u povodu otkrivanja spomenika Stjepanu Radiću u Metkoviću, Tuđman na svečanoj akademiji drži predavanje o ulozi i značenju braće Radić. Bio je to posljednji javni nastup nekog člana Matičine uprave prije uhićenja najvažnijih Matičinih dužnosnika u siječnju 1972. i (gotovo) prestanka Matičina rada.

Nadošlo je teško vrijeme za Matičine dužnosnike, članove i cijelu ustanovu. Nakon orkestrirane političke i medijske hajke na Hrvatski tjednik (od 6. do 11. prosinca), Maticu hrvatsku i njezino čelništvo, što kulminira Vrhovčevim pozivom Jonkeu da provede političku čistku, Matičina se uprava odlučuje na pasivan otpor: Uredništvo Hrvatskoga tjednika i izvršni odbor (čiji je Tuđman član) podnose kolektivnu ostavku. Vrhovec se u razgovoru s predsjednikom i potpredsjednikom Ivekovićem protivi kolektivnoj ostavci upravnih tijela MH kao negativnom postupku i traži da Matica izluči „neke pojedince, ili da to učine oni sami“. Očekuje pojedinačne ostavke jer većinu članova Matičine uprave smatra prihvatljivima. Naglašava da u slučaju kolektivne ostavke Matičine uprave Matica doduše ostaje kompaktna, ali to ujedno znači da ostaje na pozicijama protiv politike SK, za što je i optužena.

Matičino je čelništvo pomno razmatralo situaciju i tražilo načina da što manje naškodi Matici kao instituciji. Tako se na sjednici upravnog odbora MH (20. prosinca 1971) razmatra pitanje „forme ostavki“: kolektivna ostavka ili pojedinačne ostavke. Ljudevit Jonke kao predsjednik MH podnosi ostavku, a članovi upravnog odbora iznose vlastita mišljenja o „formi“ ostavke: Tuđman smatra da određene snage priželjkuju pojedinačne ostavke te on glasa za kolektivnu ostavku upravnog odbora. Nakon opsežne rasprave upravni odbor MH gotovo jednoglasno (jedan protiv, dvojica suzdržanih) donosi zaključak o svojoj kolektivnoj ostavci. Nakon glasanja Jonke naziva Vrhovca u izvršni komitet SKH i govori da neće biti pojedinačnih ostavki, a Vrhovac mu odvraća da „onda neće biti ni Matice“.

„Nosioci kontrarevolucionarne ideje“

Godina 1971. bila je iznimno plodna Tuđmanovim radovima, iz svih područja društvenoga i kulturnoga života. Objavio je dvadesetak radova, najviše u Hrvatskom tjedniku.

Nakon sloma Hrvatskoga proljeća i drastična obračuna s matičarima, već od početka 1972. nastupilo je teško i bremenito vrijeme i za Franju Tuđmana. Gradski sekretarijat za unutarnje poslove grada Zagreba 6. siječnja 1972. podnosi krivičnu prijavu protiv Franje Tuđmana i još deset osoba iz Matičina kruga (dr. Marka Veselice, dr. Šime Đodana, Brune Bušića, Vlade Gotovca, dr. Hrvoja Šošića, mr. Joze Ivičevića Bakulića, Zvonimira Komarice, Ante Glibote, Ante Bačića i Vlatka Pavletića) „zbog osnovane sumnje da su učinili krivično djelo kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje, krivično djelo udruživanja protiv naroda i države, te druga krivična djela protiv naroda i države…Prijavljeni Veselica Marko, Đodan Šime, Gotovac Vlado, Ivičević-Bakulić Jozo, Komarica Zvonko, Pavletić Vlatko i Tuđman Franjo, kao osnovni nosioci kontrarevolucionarne ideje, stvorili su u okviru Matice hrvatske ekstremnu struju koja je unutar centrale i ogranaka na terenu radila u pravcu izgrađivanja političkih punktova za prodiranje i rušenje legalnih društvenih struktura.“

U ranim jutarnjim satima 11. siječnja 1972. sve navedene osobe (osim Brune Bušića) uhićene su prema zahtjevu za pokretanjem istrage što ga je podnio okružni javni tužitelj. U tome zahtjevu Tuđman je drugooptuženi (prvooptuženi je Marko Veselica).

Sudbeni je proces trajao do 11. listopada 1972. Presudom Okružnoga suda u Zagrebu Franjo Tuđman osuđen na dvije godine strogog zatvora, ali Vrhovni sud smanjio je kaznu na godinu dana. U obrazloženju presude navode da je „kriv“ što je bio dio Matičinih upravnih tijela, odnosno član Matičina upravnog i izvršnog odbora i predsjednik njezine Komisije za povijest. Stoga je osuđen kao član „kontrarevolucionarne nacionalističke grupe“ koji je „zloupotrijebivši organizaciju Matice hrvatske“ djelovao „u pravcu svrgavanja legalno izabranih predstavničkih tijela i organa vlasti SRH“.

Na temelju njegovih govora i članaka što ih je kao Matičin dužnosnik i autor izrekao ili napisao, sud je zaključio da je Tuđman „učinio djelo upravljeno na to da se protuustavnim putem svrgnu izabrana Ustavom utvrdjena predstavnička tijela društveno-političkih zajednica i njihovi političko izvršni organi, podrije ekonomska osnovica socijalističke izgradnje, razbije jedinstvo naroda Jugoslavije i promijeni federativno uredjenje“.

Tuđmanovo cjelokupno djelovanje, a posebice unutar Matice hrvatske, bilo je, prema optužnici, usmjereno na obaranje „postojećeg samoupravnog socijalizma u SRH i razbijanje SFRJ kako bi se stvorila samostalna hrvatska država i uveo kapitalistički društveni sistem uz pomoć ekstremne (tj. ustaške) političke emigracije, stranih sila i nacionalističko-separatističkih elemenata u zemlji“.

Obnovitelj Matičina rada

O Tuđmanovu sudjelovanju u obnovi Matice hrvatske 1989/90. pisao je Miroslav Brandt u svojoj knjizi Život sa suvremenicima: „Uoči političkih promjena u Hrvatskoj, još krajem osamdesetih godina, pokušao je, kao prvi, nešto poduzeti za obnovu rada Matice hrvatske dr. Franjo Tuđman, budući predsjednik HDZ. On je neutvrđenog datuma ujesen 1988. (dakle prije svake moje inicijative za Matičinu obnovu, a i prije programske deklaracije HDZ-a od 28.11.1989.) predložio Ivičeviću da pokuša poraditi na obnovi Matice hrvatske, ali mu je Ivičević odgovorio da to ne bi imalo nikakva smisla, nego je, naprotiv, uputno osnovati neku političku stranku.“

Poslije utemeljenja HDZ-a, Tuđman uime stranke 30. rujna 1989. upućuje Apel živućim članovima zadnjeg Upravnog odbora Matice hrvatske da obnove Matičin rad: „U skladu sa svojom programskom orijentacijom (Programska deklaracija HDZ, č. XVIII), a odgovarajući na sve češće javne zahtjeve demokratski opredijeljenih građana, Hrvatska demokratska zajednica upućuje apel živućim članovima zadnjeg Upravnog odbora Matice Hrvatske Stjepanu Babiću, Šimi Balenu, Miroslavu Brandtu, Branimiru Donatu, Šimi Đodanu, Ivi Frangešu, Marinu Franičeviću, Grgi Gamulinu, Hrvoju Ivekoviću, Jozi Ivičeviću, Zvonimiru Komarici, Vlatku Pavletiću, Petru Šegedinu, Tvrtku Šercaru, Franji Tuđmanu, Igoru Zidiću da neodgodivo obnove rad Matice hrvatske ‒ te najstarije kulturno-znanstvene ustanove u Hrvatskoj.“

Kao predsjednik Republike Hrvatske 12. veljače 1993. prima Matičine dužnosnike u svom kabinetu. Znakovit je cijeli tijek susreta i teme o kojima se govorilo, a u Matičinu izvješću sa sastanka zabilježeno je između ostaloga: „Na zahtjev Predsjedništva Matice hrvatske Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, primio je dana 12. veljače 1993. godine, u 11 sati, članove Predsjedništva Matice hrvatske: gospodu Vinka Nikolića, Josipa Bratulića i Dubravka Horvatića, potpredsjednike, Krešimira Mikolčića, glavnog tajnika i Antu Grubišića, gospodarskog tajnika…

Predsjednik Republike vidi Maticu kao čuvara hrvatske kulturne tradicije, koja popunjava kulturni prostor između Sveučilišta i Akademije s jedne strane te građana s druge strane. Preko ogranaka treba se vršiti širenje i popularizacija znanosti i kulture; istodobno Matica treba omogućiti da u njezinom krilu inteligencija, naročito izvan Zagreba gdje ne postoje odgovarajuće znanstvene i kulturne institucije, stvara i sudjeluje u kulturnom životu hrvatskog naroda.

U današnjem svijetu opće komercijalizacije (koja nije u svakom pogledu negativna), Matica hrvatska posebno treba voditi brigu о kulturnom životu i njegovom animiranju.

Nedvojbeno je da je nedopustivo i apsurdno da Hrvatska danas nema nijedan kulturni tjednik i zadatak je Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika da ga pokrenu.

Matica hrvatska posebno bi se trebala baviti jezikom u javnoj upotrebi, jer posebno amerikanizmi danas koloniziraju hrvatski kulturni prostor.“

Posljednji je Tuđmanov rad u Matici hrvatskoj Proslov zborniku radova Prvi hrvatski kralj Tomislav iz 1998.

Nakon Tuđmanova preminuća Matica se hrvatska više puta odužila Franji Tuđmanu, svom zaslužnom članu i dužnosniku. Tako je 12. prosinca 1999. u palači Matice hrvatske održana komemoracija u povodu Tuđmanove smrti.

U velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu u organizaciji središnjice MH i uz sudjelovanje desetak pozvanih sudionika održan je 19. svibnja 2010. znanstveno-stručni skup Franjo Tuđman 1922–1999. Deset godina poslije. Jedanaest radova sa skupa objavljeno je potom u tematskome broju Kola (br. 3–4/2010).

U zamašnom zborniku Matice hrvatske otisnutu 2017. Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971. svestrano je obrađeno djelo i djelovanje Franje Tuđmana u Hrvatskom proljeću 1971. Zbornik radova uredio je Igor Zidić. Od 34 rada u Zborniku, njih 25 dotiče se djela, djelovanja i uloge Franje Tuđmana u hrvatskoj društvenoj zbilji od 60-ih godina 20. stoljeća.

Iz govora predsjednika Matice hrvatske Stipe Botice na svečanosti obilježavanja Dana MH 11. veljače

 

Dokumentaciju priredio: Josip Brleković

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.