Ivan ĆELIĆ: OVISNICI O RADU SE OSJEĆAJU LOŠE ČAK I KADA RADE

Jedan od autora prof. Cristian Balducci sa Sveučilišta u Bologni kaže: “Negativno raspoloženje uočeno kod radoholičara može ukazivati na povišenu dnevnu razinu stresa i to bi mogao biti uzrok većeg rizika za razvoj sindroma izgaranja na poslu i kardiovaskularnih problema kod ovih osoba. Nadalje, s obzirom na to da su radoholičari često na odgovornim pozicijama, njihovo bi negativno raspoloženje lako moglo utjecati na raspoloženje kolega i suradnika. To predstavlja rizik koji bi organizacije trebale ozbiljno uzeti u obzir, intervenirajući kako bi obeshrabrile ponašanja koja doprinose radoholizmu.”

Ovisnost o radu već je dugo poznati fenomen: ljudi koji pate od nje skloni su prekomjernom i kompulzivnom radu. To je prava opsesija koja negativno utječe na zdravlje, psihičko stanje te odnose s obitelji i prijateljima.

Nekoliko studija pokazuje da radoholičari obično imaju osjećaj lošeg zdravlja, često popraćen negativnim emocijama kao što su hostilnost, tjeskoba i krivnja kada nisu u mogućnosti raditi onoliko dugo koliko žele.

S druge strane, postoje oprečne pretpostavke o osjećajima koji se javljaju kod ovih ljudi dok su na poslu. Neka istraživanja sugeriraju da radoholičari doživljavaju osjećaj dobrobiti i zadovoljstva tijekom radnog dana, dok druga istraživanja pokazuju da te pozitivne emocije brzo prelaze u prevladavajuće disforično stanje koje karakteriziraju razdražljivost i depresija.

Kako bi rasvijetlili ovaj aspekt, znanstvenici su u studiju uključili 139 radnika s punim radnim vremenom, uglavnom zaposlenih u pozadinskim poslovima. Prvo je korišten psihološki test za procjenu razine ovisnosti o radu. Nakon toga, znanstvenici su analizirali raspoloženje radnika i njihovu percepciju opterećenja korištenjem tehnike poznate kao “metoda uzorkovanja iskustva”.

To je učinjeno pomoću aplikacije instalirane na telefone ispitanika, koja im je slala kratke upitnike otprilike svakih 90 minuta, od 9 do 18 sati, tijekom tri radna dana (ponedjeljak, srijeda i petak).

“Prikupljeni podaci pokazuju da je većina radnika radoholičara u prosjeku bila lošije raspoložena od ostalih”, kaže prof. Balducci. “Dakle, ne čini se točnim da ljudi koji su ovisni o poslu izvlače više zadovoljstva iz svoje radne aktivnosti; baš suprotno, čini se da rezultati potvrđuju da, kao i u drugim oblicima bihevioralne ovisnosti i ovisnosti o supstancama, početnu euforiju zamjenjuje negativno emocionalno stanje koje prožima osobu čak i dok je na poslu.”

Rezultati također pokazuju da, za razliku od drugih radnika, radoholičari u prosjeku konstantno održavaju negativnije raspoloženje tijekom dana, bez značajnih varijacija koje se pripisuju protoku vremena ili fluktuacijama u radnom opterećenju. Smanjena reaktivnost raspoloženja na vanjske podražaje implicira značajnu emocionalnu zaravnjenost, dobro poznati fenomen kod drugih vrsta ovisnosti.

Još jedan zanimljiv rezultat odnosi se na spolne razlike. Povezanost između ovisnosti o radu i lošeg raspoloženja bila je, naime, izraženija kod žena nego kod muškaraca, što ukazuje na veću ranjivost žena na radoholizam.

Znanstvenici sugeriraju da bi ovaj fenomen mogao ovisiti o povećanom sukobu uloga koji doživljavaju žene radoholičarke, uhvaćene između unutarnje tendencije da pretjerano ulažu u svoj posao i vanjskih pritisaka koji proizlaze iz rodnih očekivanja koja su još uvijek duboko ukorijenjena u našoj kulturi.

Ovi rezultati upozoravaju na opasnosti radoholizma. Ovisnost o radu može dovesti do značajnih negativnih posljedica ne samo na odnose s obitelji i prijateljima, već i na fizičko i psihičko blagostanje. Takozvane “bolesti prekomjernog rada” mogu se pogoršati do te mjere da dovedu do smrti od prekomjernog rada.

“Organizacije moraju slati jasne signale radnicima o ovom pitanju i izbjegavati poticanje klime u kojoj se rad izvan radnog vremena i vikendom smatra normom”, zaključuje prof. Balducci. “Naprotiv, potrebno je poticati okruženje koje obeshrabruje pretjerano i nefunkcionalno ulaganje u rad, promičući politike isključivanja s posla, specifične edukativne aktivnosti i savjetodavne intervencije.”