“Nema podataka o tomu da bi Josip Runjanin ikada igdje ikomu rekao ili napisao da je Srbin. S druge strane, više toga nedvojbeno upućuje na to da je sam sebe smatrao Hrvatom“, tvrdi hrvatski jezikoslovac prof. dr. sc. Mario Grčević u svojoj najnovijoj knjizi: “Ime ‘Hrvat’ u etnogenezi južnih Slavena” (Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 2019.).
Kad se nedavno otvorilo u javnosti pitanje održavanja i plaćanja naknade za grob Josipa Runjanina u Novome Sadu, Milorad Pupovac (SDSS) u Hrvatskome je saboru rekao da je iznos naknade simboličan, ali simbolika nebrige o tom grobu nije tako mala. Pritom je podsjetio da je Runjanin bio Srbin rođen u Vinkovcima, a umro u Novome Sadu. Saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, nekoliko mjeseci ranije, u povodu 141. godišnjice smrti položio je cvijeće na grob Josipa Runjanina, na starom pravoslavnom Uspenskome groblju. Kako je izvijestio portal Novosti SNV-a, dana 5. veljače 2019., Milošević je u ime SDSS-a obilježio godišnjicu smrti jedne od istaknutih ličnosti srpske zajednice u Hrvatskoj 19. stoljeća.
Dr. sc. Mario Grčević, upozorava kako je Runjaninova kći Wilhelmina Runjanin za svoje pretke s očeve strane tvrdila da su se smatrali Hrvatima. U razgovoru sa slovenskim novinarom Antonom Kosijem u Grazu, Wilhelmina Runjanin ocijenila je sramotnim što je živeći u tuđini zaboravila hrvatski. To joj je teško padalo jer su svi njezini predci i s očeve i s majčine strane bili Hrvati i jer su u tuđini govorili hrvatski (A. Kosi: “Pri hčeri skladatelja Lepe naše domovine Jos. Runjanina”, Slovenec, 7. V. 1936. 3.). Na isti je način, upozorava Grčević, Wilhelmina Runjanin i 1921. godine nacionalno opredjeljenje svoga oca opisala podmaršalu Karlu pl. Matasiću Blagajskom. Na upit o narodnosti svoga oca, Wilhelmina je, uz začuđen pogled, odgovorila: “Mein Vater ist doch ein Kroat” (Andrija Tomašek: “Lijepa naša. Povijest hrvatske himne 24”, Vjesnik, 25. 1. 1991.).
Grčević tvrdi kako je Runjanin svoju etničku samoidentifikaciju mogao usvojiti kao časnik u Vojnoj krajini, u kojoj je vojnički suživot “na braniku Hrvatske” pogodovao oblikovanju svijesti o hrvatskom zajedništvu tamošnjih pravoslavaca i katolika, no moguće je, kako napominje, da su njegovi predci iz Srbije u Hrvatsku došli kao nositelji etnonima Hrvat, čemu u prilog ide svjedočanstvo Runjaninove kćeri.
Josip Runjanin (1821.-1878.) u hrvatskoj je javnosti poznat po tomu što je 1846. godine uglazbio pjesmu Antuna Mihanovića Hrvatska domovina, koja je 1835. objavljena u hrvatskom kulturnom i književnom listu Danica horvatska, slavonska i dalmatinska. Godine 1891., prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu, prvi put je navedena kao hrvatska himna i pjevala se pod naslovom Lijepa naša. Nije Josip Runjanin jedini kojega se, unatoč tomu što se smatrao etničkim Hrvatom, nastoji proglasiti Srbinom.
Primjerice, hrvatski pjesnik Petar Preradović i austrougarski feldmaršal Svetozar Boroević na mrežnim stranicama SNV-a navode se kao znameniti Srbi u Hrvatskoj. Preradović ne samo što je prešao na katoličku vjeru i svoj jezik nazivao hrvatskim, već ga se i u srpskim krugovima smatralo Hrvatom. Grčević u knjizi navodi mladoga hrvatskog povjesničara Danijela Tatića koji u svojoj monografiji o Boroeviću iznosi svjedočanstvo kipara Roberta Frangeša-Mihanovića koji je boravio neko vrijeme u Boroevićevu glavnom stanu blizu bojišnice. Na temelju osobnih razgovora s Boroevićem, kipar je javnosti prenio da se Boroević smatrao Hrvatom i da se ponosio time te imao razvijen hrvatski jezični osjećaj. Grčević u knjizi zapaža kako hrvatski povjesničar srpskoga podrijetla Drago Roksandić tvrdi, neargumentirano, da je Boroević bio ‘Srbin s Banije’.
Po njegovim riječima, Roksandić u svojim radovima polazi od teze da su hrvatski pravoslavci od svojega naseljenja u hrvatskim zemljama bili Srbi, što nije točno. Smatra da se treba upitati kako je došlo do toga da su pravoslavci, koji su stoljećima živjeli u Hrvatskoj, pomiješani s Hrvatima katolicima, i koji su poput katolika baštinili etnonim Hrvat, i pod njim bili poznati u inozemstvu te pod njim stajali na braniku Hrvatske i Habsburške Monarhije pred Osmanskim Carstvom, naposljetku istupili iz hrvatske etnogeneze, dobrim dijelom postali nehrvati i polarizirani nacionalni Srbi koji su se poveli za velikosrpskom ideologijom koja je Hrvatsku, ili njezine veće dijelove, sagledavala kao nehrvatske i kao “srpske”.
Jezikoslovna istraživanja Marija Grčevića u svezi s imenom ‘Hrvat’ u etnogenezi južnih Slavena jedinstvenom sintezom ne unosi samo novo svjetlo u rasprostranjenost hrvatskih toponima i etnonima na području Karantanije, Raške i Duklje, uglavnom u srednjem vijeku, o čemu piše u primjerima potkrijepljenima izvorima, nego i u kretanje stanovništva, posebno Vlaha, pred osmanskim osvajanjima.
Knjiga Ime ‘Hrvat’ u etnogenezi Južnih Slavena podijeljena je u sedam poglavlja: Predgovor, Alpski Hrvati, Ime ‘Hrvat’ na Balkanu, Hrvati i islam, Hrvati i pravoslavlje, “Hrvacki” istumačeno i “srpski” napisano, O Dubrovačkoj Republici i Boki kotorskoj.
This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish.AcceptRead More
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.