Svjetlo mojoj stazi

Kršćanstvo je religija utjelovljene i žive Riječi

0

Razmišljajući o čestim poticajima pape Franjo da nosimo Sveto Pismo uvijek sa sobom i da ga imamo pri ruci baš kao što mobitel uvijek imamo pri ruci, uviđamo koliko je neophodno širiti istinu o važnosti Svetoga Pisma i Riječi Božje za naš život. Poznata je sažeto izražena istina Sv. Jeronima da je nepoznavanje Svetoga Pisma, nepoznavanje Isusa Krista jer Riječ Božja koja je napisana u Svetome Pismu nije neki pojam, nekakva davna povijest već logos, smisao koji se utjelovio. Samo je dio Riječi Božje sadržano u Svetome Pismo da bismo se mi mogli osvjedočiti da je istinito sve ono što se dogodilo u povijesti spasenja.

U Svetome Pismu zapisane su sve naše situacije: sve naše tuge, radosti, problemi, neizvjesnost, neimaština, nepravde, napasti, ali i nada, vjera, ljubav, pouzdanje u Boga… Zato ako želimo znati što nam se događa i zašto nam se nešto događa, potrebno je najprije posegnuti za Svetim Pismom i u svjetlu Riječi Božje moći ćemo lakše razumjeti smisao našega stanja i bit će nam osvijetljen put kamo nam je ići. Sveto Pismo nije neko davno zapisano, mrtvo slovo na papiru koje bismo trebali znati kako bismo upotpunili svoju opću kulturu.

Riječ Božja prethodi zapisima Svetoga Pisma; Ona je događaj Božjega zahvata u povijest ljudi; Ona prati i čini djelotvornom Sveto Pismo, ali i nadilazi Sveto Pismo jer je ta Riječ u Isusu Kristu utjelovljena i želi s nama ući u dijalog, u odnos od kojega mi primamo život. Sada možda bolje razumijemo da kršćanstvo nije religija Knjige već religija Božje Riječi, ali ne „neke napisane i nijeme riječi, nego Riječi utjelovljene i žive“ (Sv. Bernard iz Clairvauxa). S Riječju Božjom, s Isusom Kristom, ne možemo ući u odnos, ako ga ne slušamo otvorena srca, uz pomoć Duha Svetoga, po kojemu i Crkva vrši svoje poslanje i službu čuvanja i tumačenja riječi Božje.

Riječ Božja rasvjetljava nas same i naše odluke

„Dijalog“ s Riječju Božjom nije sličan dijalogu s drugim ljudima s kojima komuniciramo. Razgovor s ljudima nam doduše ponekada može donijeti utjehu i pomoć. Rasvjetljenje, utjeha i usmjerenje jest posebno moguće po Riječi Božjoj. Zato je jedan nadahnuti pisac u Svetome Pismu i napisao da je Riječ Božja nozi „mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“ (Ps 119,105).

Svaki puta kada se proglašava Riječ Božja, bilo u misnome slavlju, bilo u posebnoj Službi Riječi, uvijek se nalazimo u nekoj novoj životnoj situaciji koju nekada razumijemo, a nekada joj ne možemo dokučiti dublji smisao; još manje znamo što nam je činiti, kakav stav zauzeti, što napraviti ili možda propustiti napraviti radi većega dobra; je li vrijeme samo moliti, je li potrebno reći nešto ili bi veću korist donijela naša šutnja…? Kada se naviješta Riječ Božja, sam Isus Krist sa svojim svjetlom ulazi u naš život, u dijalog s našim životom i rasvjetljuje ga. Svjetlo Riječi Božje nikada ne rasvjetljava samo našu nutrinu, ono što je do tada bilo zamračeno u nama, već ujedno rasvjetljava i ispravan put kojim nam je ići.

Dopustiti Riječi Božjoj da ulazi u naše srce donosi obilne plodove

No, nije dovoljno samo slušati i poznavati Sveto Pismo, važno je dopustiti da sama Riječ Božja ulazi u naše srce; da joj dopustimo da ostane u nama i postane jedno tijelo s nama; da u našem životu Ona donosi dobre plodove. Iz Isusovih napasti u pustinji možemo razumjeti da i đavao poznaje ono što piše u Svetome Pismu i on se usuđuje samoj utjelovljenoj Riječi citirati ono što piše u zapisanoj Riječi. Stoga nije dovoljno znati ulomke Svetoga Pisma, pa i napamet, već je potrebno upustiti se s pouzdanjem i poslušnošću u avanturu dijaloga sa živim Kristom, utjelovljenom Riječju preko Svetoga Pisma.

Mnogi, na žalost, ne znaju kako bi to učinili. U nekim se crkvama, što je vrlo pohvalno, odvijaju danonoćna čitanja Biblije. No, bez upućivanja (katehiziranja) ljudi o dubokom i životnom značenju Svetoga Pisma, postupnosti objave koja je u Pismima zapisana, neki ostaju i dalje na razini pokušaja da što više zapamte sadržaj Svetoga Pisma, a da se nikada ne susretnu s autorom Pisma – Duhom Svetim, a niti s Isusom Kristom utjelovljenom Riječi koji je ispunio sav zakon i proroke.

Također su mnogi koji kada čitaju Bibliju, čitaju je od prvih stranica i već odustanu na dijelovima Levitskog ili Ponovljenog zakona u kojima se nalaze zapisani mnogi zakoni, uredbe, razne borbe i ratovi… Stoga se čini boljim, kako preporuča i Sveti Otac, svakodnevno čitati one dijelove Svetoga Pisma koji su već predloženi od Crkve u dnevnim misnim čitanjima, u Časoslovu ili još bolje nasumično otvarati svakoga dana jednu Riječ iz Evanđelja ili Psalama, za sebe, kako bi se moglo iskusiti da Riječ Božja koja nam je upućena cijeli taj dan rasvjetljava i dodiruje naš život na stvaran i egzistencijalan način.

Sveto Pismo važnije je od mobitela

Ako Riječ Božju prihvaćamo na takav način, onda ćemo bolje razumjeti riječi Svetoga Oca da je Sveto Pismo potrebno čuvati uz nas, u našoj torbi ili jakni i paziti na njega više od mobitela jer preko mobitela nam dolaze riječi koje nam taj dan želi uputiti neki čovjek, a preko Svetoga Pisma nam dolaze Riječi koje nam taj dan želi uputiti sam Bog koji nas voli više od svih osoba koje poznajemo jer je radi nas i poslao svoga Sina, utjelovljenu Riječ, kako bi nam pokazao svoju besplatnu ljubav.

Čovjek je uistinu ono čime se hrani (Feuerbach). Ako se čovjek hrani štivom koje promiče socijalističke ideje, bit će socijalist; ako se hrani štivom koje promiče nacizam, bit će nacist; ako se hrani štivom koje promiče fundamentalizam, bit će fundamentalist. No, ako se hranimo Riječju Božjom bit ćemo uistinu djeca Božja, imat ćemo iste Kristove stavove, isti njegov pogled na ljude, na sebe, na svoj život… Vidjet ćemo sebe i druge očima kakvim Bog „gleda“, a to su uvijek oči milosrđa, razumijevanja i ljubavi. Tek tada ćemo i drugima moći pokazivati milosrđe, razumijevanje i ljubav koje smo svi toliko gladni i žedni.

Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta

Jednom sam, prije 25 godina, u vrijeme izbjeglištva i neizvjesnosti skupila novce i kupila sebi jedan kruh. Bila sam sretna jer sam se htjela osigurati za nekoliko dana. Mislila sam da će kupljeni kruh biti dovoljan za 3 do 4 dana i da mogu biti isto toliko dana bezbrižna. Nisam imala ništa drugo jesti, osim toga kruha. Stavila sam kruh u frižider da mi i potraje zamišljeno vrijeme. Kada sam drugi dan posegnula za kruhom, već se cijeli pokvario i nisam ga mogla pojesti. Kako sam već tada bila primila Bibliju iz ruku Crkve, otvorila sam nasumično ulomak Evanđelja, stavila sam prst na mjesto gdje je pisalo »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«

Bog mi je taj dan kao i naredne dane proviđao osobe koje su me zvale na ručak i ne znajući za moju situaciju, ali znao je Bog! Nakon dva mjeseca providio mi je posao, ali mi je s vremena na vrijeme dopuštao situacije neizvjesnosti u kojima sam prepoznavala, više nego inače, da je On dobri Otac koji se brine za sve što mi je potrebno. Nažalost često izgubimo osjećaj za stvarnost u životu pa bahato i samodostatno pomislimo kako se zapravo sami brinemo za svoj kruh, za posao, za djecu a pritom zaboravljamo da sve dolazi od Boga, našega stvoritelja. Bilo je i bit će, dakle, raznih situacija neizvjesnosti u životu, ali me je Bog uvijek rasvjetljavao svojim svjetlom i hranio svojom Riječju, od koje živim i danas.

Foto: pixabay.com

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.