Tradicijska nošnja i nakit iz okolice Brčkog – Peščin pod peškirom
Tradicijska odjeća ili narodna nošnja nekada je osim funkcionalne uloge, štititi tijelo od hladnoće, imala i imanentno značenje. Ovo potonje stariji kazivači su isticali riječima kako se „po nošnji znalo 'ko je 'ko i kakav je 'ko”
O ljetnoj muškoj tradicijskoj odjeći u okolici Brčkog može se reći da je čine rukom tkane košulje, duge hlače gaća, pojas tkanica, kratki prsluk bez rukava gunjić izrađen od sukna ili kod imućnijih kratki prsluk od čohe fermen. Uz dijelove ove ljetne nošnje muškarci su zimi nosili hlače i duge kapute gunjeve od valjanoga sukna ispod kojih su nosili kratke kapute od čohe s rukavima koparanima. Neoženjeni momci nosili su ispod pazuha kroz prsluk provučen i od crvenoga tkanog platna peškir. Iste ovakve peškire djevojke su nosile na glavama. U prvoj polovici 20. stoljeća muškarci su na glavama nosili kape od tamnocrvene čohe – fesove koje su kasnije zamijenili šeširi manjega oboda postajući dio njihove nošnje.
Ženska tradicijska odjeća ovoga kraja ima mnogo više varijanti nego muško ruho, raskošnija je ukrasima, vezom, čipkom i nakitom. Ženske haljine rubine izrađene su od domaćega ručno tkanog platna, lana i/ili pamuka.
Pojedine haljine nazive dobivaju prema ukrasu od veza: mrka, ukrašena crnim pamukom, šarena ili jabučarka nazvana prema dominantnim motivima ili najcjenjenija stotinarka. Stotinarka je tkana tehnikom uzvoda i ukrašena raskošnijim cvjetnim motivima od raznobojnoga konca izvezenim na vrpcama bijeloga platna naknadno našivenim na rubine. Uz vez kao ukras na rubinama su prišivena raznobojna staklena zrnja. Djevojke su rubine opasivale uskim tankim pojasevima tkanicama ili samo nastavcima na pregačama tračicama. I djevojke i udane žene izvlače rubine malo naprijed da se načine njedra i tako se dobiva osjećaj da je haljina naprijed kraća.
Dok djevojke nose samo prednju pregaču, udane žene uz ovu prednju nose i veću stražnju presavijenu na tako da izgleda kao trokut. Rubovi pregača često su ukrašeni kovanicama cvancikama.
Marame i ukrasni nakit
Osobitost ženskih nošnji u okolici Brčkog su i vrlo različita pokrivala za glavu. Dok djevojčice nose jednostavne marame, djevojke stasale za udaju nose jagluk, uski tkani komad platna na čijem vrhu je velika kićanka od svilenoga ili pamučnoga crvenog i crnog konca koja pokriva čelo. Hvale vrijedno bi bilo, ako je moguće, da članovi folklornih skupina iz okolice Brčkog obnove djevojačku frizuru iz ovoga kraja kakva se nosila uz jagluk. To je češljanje na pletenicu ili na kosu ili peščin kakvo nije zabilježeno u drugim dijelovima Bosne. Kosa se razdijeli na tjemenu na dvije strane i iznad ušiju se uplete u jednu pletenicu, dok se ostatak kose pozadi uplete u drugu pletenicu i one se koncem povežu u polukrug od tjemena do potiljka. Na potiljku ispod pletenice kosa se ošiša sasvim kratko. Ispred uha i iza uha ostavi se po pramen kose – solufi. Ovako kratko ošišanu kosu zovu peščin i bile su to frizure djevojaka dok se nisu počele udavati.
Pred Drugi svjetski rat i poslije djevojke su na glavi nosile i peškir – komad tkanoga platna od crvenoga pamuka ukrašen po rubovima. Kapa ili fes dio je svečane nošnje koju su nosile zaručene djevojke i preko ove kape na dan vjenčanja nosila se marama od čipke.
U okolici Brčkog oglavlja udanih žena različito se nazivaju i različito se postavljaju. Kako sam istraživanja o tradicijskoj odjeći ovoga kraja obavio u selima Bijela i Gornji Zovik, uočio sam i različite nazive i načine oblačenja usticanja oglavlja čonte ili kolutića. To je kružni podložak preko kojega se omotava pri dnu ukrašen utkanim vezom. Ustaknutu krpu nose mlade godinu dana poslije udaje, a kasnije je prebace, postave na čontu ili kolutić i puste da im padne na rame.
Čarape su pletene od bijele vune i oko zgloba su ukrašene raznobojnom vunom što je također jedna od specifičnosti ovoga kraja. Na nogama su nekada nošeni crveni opanci, koje je za ovaj kraj izrađivala obitelj Marka Porobića iz Ugljare, u okolici Orašja. Istovremeno su nošeni i bijeli opanci. Crni opanci su donošeni i iz Slavonije. Kasnije ih zamjenjuju industrijski proizvedeni opanci mrkalji.
U okolici Brčkog djevojke i mlađe udane žene nose naušnice od srebra, potkićenu špiodu srebrnu iglu s filigranskim ukrasom glavom stavljaju i kao nakit za glavu i pregaču, pojaseve eždere i na grudima okov s tombakom pozlaćenu kovanicu filigranski ukrašenu. Oko vrata se nosi i posebno cijenjena ogrlica đendar od crnoga staklenog zrnja pri dnu ukrašen srebrnim kovanicama. Ukrasi koje su žene same izrađivale su: visuljak izrađen od raznobojnoga zrnja bobaka, kovrka od patkovoga perja i oba ova nakita nose se za uhom kao i cvijet od raznobojne vune u obliku loptica. Vrlo je rašireno i ukrašavanje svježim cvijećem.
Autor: Zvonko Martić
Izvor: Svjetlo riječi