Zašto je važno poduprijeti referendum za pravedniji izborni sustav?

11 pitanja i odgovora

0
  1. Zašto je trenutni izborni sustav nepravedan?

    A) Za birače s prebivalištem u Hrvatskoj:

    1. Birač ne određuje tko od 14 kandidata na listi ulazi u Sabor. To određuje mjesto na kandidacijskoj listi na koje kandidata postavlja vodstvo, najčešće sam predsjednik stranke. Ako je kandidat npr. na prvom mjestu na listi, onda sigurno ulazi u Sabor. Dakle, ulazak kandidata u Sabor ne ovisi o potpori koju mu daju birači (broju preferencijskih glasova), već o tome na koje ga mjesto na listi stavi šef stranke.
    2. Izborne jedinice skrojene su umjetno, ne poštujući granice administrativnih jedinica, županija. U nekim izbornim jedinicama ima 30% više birača, nego u drugim. Zbog toga glas birača ne vrijedi jednako u svakoj izbornoj jedinici.
    3. Zbog praga od 5% (u većini država EU prag je 3-5%) oko 25% glasova birača „propada“ i dodjeljuje se nekoj od velikih stranaka. To ograničava zastupljenost stvarnih predstavnika birača u Saboru.

    B) Za Hrvate izvan Hrvatske, birače s prebivalištem izvan Hrvatske – sve kao gore i dodatno:

    1. Izvan Hrvatske živi oko 800 000 hrvatskih državljana s prebivalištem izvan Hrvatske, izjavio je ministar uprave Kuščević. Oni biraju zastupnike u 11. izbornoj jedinici – i imaju pravo na najviše 3 predstavnika. Dakle, Hrvati s prebivalištem u svim državama stavljeni su u jednu izbornu jedinicu.
    2. Da bi mogli izaći na izbore – prvo se moraju predregistrirati: ispuniti obrazac, potpisati ga i poslati faksom ili mejlom u vro kratkom vremenu, što mnogim biračima de facto onemogućuje sudjelovanje na izborima.
    3. Mogu glasovati samo u konzularno-diplomatskim predstavništvima – što znači mali broj mjesta, veliku udaljenost za birače i često čekanja u redu kako bi mogli glasovati.

    C) Trenutni izborni sustav nepravedan je za saborske zastupnike koji nisu predstavnici manjina

    1. Zastupnici nacionalnih manjina imaju višestruko manji ostvareni legitimitet (potreban broj glasova za ulazak u Sabor) te ulaze u Sabor kroz tzv. „rezervirane mandate“. Njihov povlašteni položaj u Saboru opravdan je potrebom posebne zaštite interesa pripadnika nacionalnih manjina, radi čega su prvenstveno i izabrani. No, posve neovisno o pitanjima koja su relevantna za same manjine koje predstavljaju, učestala je praksa neskrivene političke trgovine manjinskim mandatima pri formiranju Vlade, a o kojima može ovisiti i ukupna stabilnost Vlade.
    2. S obzirom da zastupnici manjina glasaju i za donošenje državnog proračuna, predstavnici manjina u trajnoj su poziciji neprirodne moći političkog lobija za svoje proračunske zahtjeve pod cijenu očuvanja Vlade.
       
  1. Kako se može uspostaviti veća neposrednost između birača i kandidata za kojeg je glasovao?

Prema trenutnom izbornom sustavu birač može, ali i ne mora, koristiti jedan preferencijski glas, ali njegov preferencijski glas je ograničen pragom od 10% ukupnih glasova liste.

To znači da čak i kad pojedini kandidat ima najveći broj preferencijskih glasova na cijeloj listi – ako taj broj preferencijskih glasova ne iznosi najmanje 10% ukupnog broja glasova koje je dobila cijela lista, taj kandidat neće ući u Sabor, već će to biti omogućeno onim kandidatima koje je predsjednik stranke stavio na prva mjesta te liste.

Na primjer: lista neke stranke s 15 kandidata u nekoj izbornoj jedinici dobila je ukupno 100 000 glasova. Najviše preferencijskih glasova birača dobio je kandidat koji je na 10. mjestu na listi – dobio je primjerice 9 500 glasova. On ili ona, iako ima najviše glasova birača, neće ući u Sabor, jer 9 500 glasova ne čini 10% (10 000) glasova te liste. U Sabor će ući kandidat koji ima manje glasova od njega, ali je postavljen na višem mjestu na listi stranke. Cenzus ili prag od 10% koji trenutno ograničava izravne glasove birača, osigurava znatno veći utjecaj na sastav parlamenta od strane samo jednog čovjeka, predsjednika stranke, nego velikog broja samih birača.

Prema konkretnom primjeru: zbog praga od 10% na parlamentarnim izborima u studenom 2015. tek 6 zastupnika osvojilo je mandate preferencijskim glasovanjem birača, a na izvanrednim parlamentarnim izborima u rujnu 2016. samo njih 11. Bez praga od 10% na tim istim parlamentarnim izborima i to u dosadašnjem sustavu sa samo jednim preferencijskim glasom, izravnim glasom svojih birača u Hrvatski sabor ušlo bi čak 30 zastupnika.

Zato građanska inicijativa „Narod odlučuje“ predlaže ukidanje praga od 10% i uvođenje tri preferencijska glasa svakog birača. Time će se ponovno uspostaviti ustavno načelo neposrednosti biranja te će pojedini saborski zastupnik biti izravno odgovoran svom glasaču koji će mu se uvijek moći obratiti po pitanju pojedine odluke, pozvati ga da vodi politiku u skladu sa svojim predizbornim obećanjima čime će se uspostaviti neposrednija i zdravija demokracija koja će imati znatno viši stupanj stvarnog legitimiteta vlasti. Poredak osvojenih mandata nakon glasovanja zaista će odgovarati stvarnom broju glasova koje je pojedini kandidat i dobio od svojih birača.

Time će se onemogućiti politički klijentizam i nepotizam koji trenutno vlada hrvatskim političkim prostorom, a legitimnost vlasti uspostavit će se kroz neposredniju volju naroda iz kojeg ona i proizlazi.

  1. Kako se može ostvariti veća jednakost biračkog prava za sve glasače?

Prema trenutnom Zakonu o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog Sabora, koji je donesen još 1999., nije ostvarena jednakost biračkog prava za sve državljane RH. Na to je upozorio Ustavni sud Republike Hrvatske u svom izvješću iz prosinca 2010., u kojem ukazuje na nedopustivo velik otklon u broju birača iz različitih izbornih jedinica. Prema članku 39. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor dopušteni otklon u broju birača različitih izbornih jedinica je +/-5%, dakle maksimalni dopušteni otklon je 10%. U postojećim granicama izbornih jedinica odstupanje u „vrijednosti“ pojedinog glasa iznosi čak do 30%. Ustavni sud je, nadalje, upozorio da je nužno promijeniti Zakon o izbornim jedinicama jer učestale promjene u populaciji (prirodna kretanja, migracijski procesi itd.) podrazumijevaju da jednom određena područja izbornih jedinica nisu trajno definirana, nego se trebaju prilagođavati nastalim promjenama radi zaštite ustavnih načela. U točki 2. navedenog izvješća Ustavnog suda jasno se navodi da odstupanja mogu utjecati na zakonitost i ustavnost izbora. Hrvatski sabor od 2010. do danas ignorira takvo ozbiljno upozorenje.

U istom izvješću Ustavni sud upozorava i na važnost poštivanja granica postojećeg teritorijalnog ustroja pri formiranju izbornih jedinica. Trenutno je npr. grad Zagreb podijeljen između čak četiri izborne jedinice čime se radikalno odstupa od zakonskog pravila da se slijede postojeće administrativne granice. No, grad Zagreb nije iznimka. Od 10 izbornih jedinica, samo njih tri – 3., 4. i 5. – poštuju teritorijalni ustroj. Dakle, 70% izbornih jedinica složeno je umjetno, što upućuje na izborni inženjering nedopustiv za suvremene demokratske standarde.

Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ stoga predlaže da se konačno uvaže preporuke Ustavnog suda i izvrše nužna poboljšanja oko područja i broja izbornih jedinica. Stoga predlaže da izborne jedinice ne smiju dijeliti zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija Republike Hrvatske. Predlaže također da se u svakoj izbornoj jedinici u Republici Hrvatskoj bira najmanje 15 zastupnika. Broj zastupničkih mjesta rasporedit će se između izbornih jedinica na temelju izračuna odnosa broja birača u svakoj izbornoj jedinici i ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj, čime će se omogućiti znatno veća jednakost biračkog prava u svakoj izbornoj jedinici. Na taj će način zakonodavac moći složiti šest, najviše sedam izbornih jedinica koje će imati logičnu, teritorijalnu zaokruženost.

  1. Zašto se predlaže uvođenje elektroničkog i dopisnog glasovanja?

Dopisno i elektroničko glasovanje omogućit će da svi državljani Republike Hrvatske koji imaju pravo glasa mogu jednako sudjelovati u glasovanju. Dopisno glasovanje – poštom, i elektroničko glasovanje – internetom, izjednačit će mogućnost svim državljanima da ostvare svoje biračko pravo zajamčeno člankom 45. Ustava RH prema kojem „hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo”.

Posebno će to utjecati na ostvarivanje jednake mogućnosti glasovanja onih državljana kojima je glasovanje otežano iz zdravstvenih razloga, onih koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj te onim državljanima koji su se na dan izbora zatekli izvan Republike Hrvatske.

Prema trenutnom izbornom sustavu više od 800 000 državljana RH trajno nema jednako pravo na glasovanje jer nemaju jednake uvjete za samo glasovanje. Primjerice, državljani koji glasuju iz glasačkog mjesta izvan RH moraju se prethodno registrirati za glasovanje, a onda organizirati i sami platiti putovanje kako bi na malobrojnim lokacijama uz duga čekanja u redu mogli ostvariti svoje osnovno građansko pravo.

Hrvatska trenutno spada u skupinu od samo 11 od 47 država članica Vijeća Europe u kojima nije omogućeno dopisno i elektroničko glasovanje. To su: Albanija, Azerbajdžan, Bugarska, Cipar, Republika Češka, Latvija, Moldavija, Poljska, San Marino i Turska. Kao država s velikom dijasporom koja uvelike doprinosi nacionalnom gospodarstvu, a posebice u vrijeme novog vala iseljavanja mladih, Hrvatska duguje svim svojim državljanima osigurati jednako pravo na glasovanje.

  1. Zašto se predlaže smanjivanje ukupnog broja zastupnika u Saboru?

Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ predlaže smanjenje broja zastupnika za 25%, tj. s trenutno maksimalnih 160 na maksimalno 120, odnosno na raspon od 100 do 120 zastupnika, a broj manjinskih predstavnika razmjerno se smanjuje za 25% tj. s 8 na 6.

Prvi cilj je racionalizacija troškova: prosječna mjesečna plaća zastupnika je 15 000 kn neto, tj. oko 25 000 kn bruto; mjesečna naknada koja se iz državnog proračuna uplaćuje političkim strankama za svakog pojedinog saborskog zastupnika iznosi 32 000 kn za zastupnike odnosno 35 000 kn za zastupnice, a naknada političkim strankama za troškove izborne kampanje po svakom zastupniku prosječno iznosi oko 180 000 kn.

Osim same racionalizacije troškova, jednako važan cilj je i postići optimalan odnos broja zastupnika i broja stanovnika. Komparativna istraživanja pokazuju da prenizak omjer zastupnika po stanovništvu može voditi nestabilnijem političkom sustavu u kojem se češće javljaju nepoželjni politički izričaji, dok previsok omjer dovodi do nepotrebnih kako izravnih, tako i neizravnih troškova, veća je tendencija izglasavanja prevelikog broja zakona i odluka, znatno je složenija i veća mogućnost utjecaja politike na tržišno natjecanje te se općenito stvara bitno viša propusnost za političko lobiranje u gospodarstvu, kao i za samu korupciju.

  1. Zašto se predlaže snižavanje izbornog praga?

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” predlaže smanjivanje izbornog praga u hrvatskom izbornom sustavu s 5% na 4%, što je vrlo blago smanjenje koje bi trebalo doprinijeti većoj razmjernosti sustava, boljoj i pravednijoj predstavljenosti svih političkih opcija u Hrvatskom saboru te manjem postotku tzv. „propalih“ glasova, tj. onih glasova koje su birači povjerili političkim opcijama koje ne prijeđu izborni prag. U izborima za Hrvatski sabor 2011. čak 26% birača dali su svoj glas kandidacijskim listama koje nisu prešle prag. Naše analize pokazuju da ova korekcija izbornog praga u okolnostima smanjenog broja izbornih jedinica i broja zastupnika – neće značajno povećati broj stranaka koje ulaze u Hrvatski sabor.Najveći broj država članica Vijeća Europe ima izborni prag između 3% i 5%. Parlamentarna skupština Vijeća Europe predložila je u svojoj rezoluciji 1547 (2008), p. 58, izborni prag od 3% za parlamentarne izbore.

  1. Ukida li se Ustavom zajamčeno pravo nacionalnim manjinama?

Pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru imaju dvadeset i dvije nacionalne manjine te ih, neke samostalno a neke zajednički, prema trenutačnoj zakonskoj odredbi u Hrvatskom saboru predstavlja ukupno osam zastupnika. S prijedlogom drugog referendumskog pitanja građanske inicijative „Narod odlučuje“, nacionalne manjine zadržat će sva prava koja su im zajamčena 15. člankom Ustava RH.

Nacionalne manjine i dalje će imati svoje posebno biračko pravo, a zastupnici manjina zadržat će tzv. „rezervirane mandate“: unaprijed zajamčene mandate koje ne stječu prema općim pravilima izbornog nadmetanja, a koja vrijede za sve druge kandidate. Takvi „rezervirani mandati“ danas postoje samo u osam neeuropskih zemalja i tri europske zemlje: u Sloveniji, na Kosovu i u Hrvatskoj.

Prema modelu „rezerviranih mandata“ zastupnici manjina svoje saborske mandate osvajaju s višestruko manjim ostvarenim legitimitetom (brojem osvojenih glasova) od svih ostalih zastupnika.

Na primjer: na parlamentarnim izborima 2015. zastupnik Furio Radin, kao kandidat u XII. izbornoj jedinici u kojoj se bira i zastupnik talijanske nacionalne manjine nije imao protukandidata te je prema trenutnom zakonskom rješenju mogao pobijediti i samo sa jednim jedinim, dakle vlastitim glasom. Zastupniku austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine, Veljku Kajtaziju, za mandat bila su potrebna samo 83 glasa, dok je u prvih deset izbornih jedinica u prosjeku trebalo osvojiti 17 002 glasa da bi se postalo saborskim zastupnikom.

Zastupnici nacionalnih manjina biraju se u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje cijele Republike Hrvatske, pri čemu je Hrvatska jedina država na svijetu koja za sve svoje nacionalne manjine ima posebnu izbornu jedinicu, odnosno njezine multinacionalne podjedinice. Način biranja predstavnika nacionalnih manjina različit je, dakle, od onog koji se primjenjuje na sve ostale zastupnike te su njihovi mandati unaprijed rezervirani i posve neovisni o ukupnom glasačkom poretku nakon izbora.

S obzirom na to da se ne biraju na isti način kao ostali zastupnici, upravo zato jer su izabrani s ciljem zaštite položaja i interesa pripadnika nacionalnih manjina, zastupnici nacionalnih manjina nemaju opći, već specifičan politički mandat.

Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ predlaže da se zastupnicima nacionalnih manjina ne ukidaju tzv. „rezervirani mandati“ kako bi mogli obnašati povjerenje manjinskih zajednica koje predstavljaju. S obzirom da zbog specifičnog načina osvajanja mandata zastupnici manjina nisu od građana dobili opći legitimitet da odlučuju o izvršnoj vlasti, a kako bi se uspostavilo ustavno načelo jednakosti biračkog prava, inicijativa predlaže da im se dopusti glasovanje o svim nadležnostima Hrvatskog sabora osim pri glasovanju o Vladi i o državnom proračunu.

Ovakvim prijedlogom inicijative „Narod odlučuje“ Hrvatska bi i dalje ostala u samom vrhu po proporcionalnoj zastupljenosti nacionalnih manjina u parlamentima zemalja članica Europske Unije.

  1. Postoje li dva referendumska pitanja za slučaj da pitanje o nacionalnim manjinama padne na Ustavnom sudu?

Ne. Razlog je Kodeks dobre prakse o referendumu Vijeća Europe iz 2007. godine, a na koji se Ustavni sud već više puta pozivao, gdje stoji da se različiti sadržaji trebaju odvajati u zasebna pitanja. Zato smo u prvo pitanje stavili opće odredbe, temeljne značajke izbornog sustava – promjena koje će dovesti do većeg odlučivanja birača o tome tko ih predstavlja u Saboru i veće izlaznosti, a u drugo – pitanje naravi mandata zastupnika nacionalnih manjina.

  1. Je li „ograničavanje“ prava zastupnika nacionalnih manjina da odlučuju o Vladi i proračunu protuustavno?

Nije. Za to postoje vrlo snažni argumenti:

  1. nedostatak legitimiteta zastupnika manjina da odlučuju o tome tko će formirati Vladu ili biti ministar – jer ulaze u Sabor s daleko manjim brojem glasova
  2. velika većina pripadnika nacionalnih manjina uopće ne koristi pravo da glasuje za svoje posebne zastupnike – ukazuje na to da većina pripadnika nacionalnih manjina njih uopće ne smatra svojim zastupnicima
  3. sudjelovanje zastupnika manjina u formiranju Vlade iznimno ih politizira, usuđujemo se reći, dovodi u vezu s političkom trgovinom koja nije u interesu ni općeg dobra niti dobra naših sugrađana iz raznih manjina. Jer, smisao predstavništva manjina kroz „rezervirana saborska mjesta” nije da odlučuju o Vladi ili u njoj sudjeluju, već da se zalažu za interese svoje nacionalne manjine.

Ali, istina je da je jako loše postavljeno da prvo treba objaviti referendumsko pitanje pa skupiti u samo dva tjedna oko 400 000 potpisa, a onda tek da Ustavni sud – u koji sudce imenuju HDZ i SDP – odlučuje o tome je li pitanje u skladu s Ustavom. I ovaj poredak je način cenzuriranja građana.

  1. Hoće li sniženje praga na 5% dovesti do lakšeg ulaska većeg broja stranaka u Sabor?

Naše analize pokazuju da sniženje praga sa 5% na 4% neće značajno povećati broj stranaka koje mogu prijeći taj prag. Uz predloženo smanjenje broja zastupnika i izbornih jedinica – ovo sniženje praga zapravo zadržava gotovo iste mogućnosti za ulazak u Sabor.

  1. Tko je još problematizirao status nacionalnih manjina – odlučivanje o Vladi, ministrima?
  1. Mato Arlović, koji je bio čelni čovjek SDP-a kad je donesen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. G. Furio Radin to mu je toliko zamjerio da mu nije htio dati svoj glas za ustavnog suca.
  2. Savjetnik predsjednika Ive Josipovića za unutarnju politiku prof. Siniša Tatalović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ustvrdio je za da se zalaže za promjenu izbornog sustava za manjine, a može se, rekao je, razmišljati i o ukidanju izborne jedinice za manjine. Prema Tataloviću, također, „nije dobro da manjinski zastupnici koji se biraju sa tristotinjak glasova odlučuju o parlamentarnoj većini. Njih treba zaštiti od toga da oni odlučuju o parlamentarnoj većini. Ako bi se definiralo da oni nemaju pravo odlučivanja o povjerenju Vladi i proračunu, oni bi imali vrlo značajnu funkciju upravo u zaštiti manjinskih prava, rekao je bivši savjetnik predsjednika države.

SVE INFORMACIJE POGLEDAJTE NA:

NAROD ODLUČUJE

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.